Komentator Lojze Kante, osvrćući se na neke izjave talijanskih političara, među ostalim i na one dopredsjednika talijanske vlade Gianfranco Fini koje je objavila "Slobodna Dalmacija", piše o "pogrešno tempiranoj" "talijanskoj istočnoj ofenzivi". Kante se u komentaru osvrće na izjave koje se u zadnje vrijeme, u kontekstu 50. obljetnice Londonskog memoranduma koji je doveo do razgraničenja Italije i nekadašnje SFRJ poslije II. svjetskog rata, pojavljuju od strane talijanskih političara i predstavnika ezulskih udruga.
"50. godišnjica vraćanja Trsta Italiji bučno se proslavlja i eskalira u nacionalističku euforiju, te upozorava na poratne događaje", piše Kante. Kante u izjavama Finija i izjavi udruge Venezia-Giulia-Dalmazia vidi pokušaje revizije poratnih sporazuma nastalih između Italije i Jugoslavije, u prvom redu Londonskog memoranduma, kasnijih i iz njega izvedenih Osimskih sporazuma, kao i Rimskog sporazuma iz 1983. koji se odnosio na obeštećenje za talijansku imovinu koja je ostala u Jugoslaviji, i iznosi tezu da se "talijanskom istočnom ofenzivom" zapravo traži utemeljenje za političku tezu da su ti sporazumi bili "nepravedni" i da ih, kako se može razumjeti, valja revidirati.
U tom rakursu Kante vidi i nedavno potpisivanje sporazuma o osnivanju euroregije što su ga obavili furlansko-tršćanski guverner Riccardo Illy i guverner pokrajine Veneto. "Ako je Riccardo Illy time ojačao svoju poziciju u dogovaranju sa Ljubljanom i Zagrebom, neki drugi javni dužnosnici u Trstu i Rimu već razmišljaju i o tome kako bi načeli neke navodno još neriješene prekogranične probleme iz prošlosti", napominje Kante i upozorava na Finijevu izjavu objavljenu u "Slobodnoj Dalmaciji" da se Italija prerano složila s učlanjenjem Slovenije u EU, te da bi tu grešku sada trebalo popraviti.
"To naravno znači da poručuje da se Slovenija ne smije nadati da će Italija uzeti na znanje da je Slovenija svoj dio odštete za imovinu optanata prema Rimskom sporazumu iz 1983. već u cijelosti uplatila na račun Dresdner banke u Luksemburgu", piše Kante.
Fini je također naglašavao da su Istra i Dalmacija oduvijek bile talijanske i da su tamo još uvijek talijanski interesi, piše Kante i podsjeća da je Fini prije više od 10 godina, tada kao opozicijski političar, blizu tadašnje jugoslavensko-talijanske granice slao boce s porukama "Vratit ćemo se", nadajući se da će ih struja odnijeti u slovensko Primorje, Istru i Dalmaciju.
Kante upozorava i na izjavu zamjenika gradonačelnika Trsta Parisa Lippija da su "Londonski memorandum i Osimski sporazumi pokopali tisućgodišnju rimsku, mletačku i talijansku povijest tih krajeva". Kao "vrhunac takvog načina (revizionističkog) razmišljanja" Kante navodi da je na jednom trgu u Trstu bio istaknut transparent: Istra je žrtvovana kako bi Trst ostao Italiji. I tjednik Espresso "u ljutnji zbog neosjetljivosti rimskih birokrata na izgubljene talijanske teritorije" napisao kako je "Tito promijenio ime grada Fiume u Rijeka", dok se talijanska politička ljevica približava tezama koje je oko interesa Italije na istočnoj strani Jadrana inače tradicionalno zastupala desnica, dodaje Kante.
Fini je nedavno u Izraelu govorio o talijanskom fašizmu kao "apsolutnom zlu", ali zaboravlja na fašističku denacionalizaciju Hrvata i Slovenaca u krajevima koji su Italiji pripali nakon I. svjetskog rata, primjećuje Kante na kraju komentara i ističe: "Sadašnje zaoštravanje između Italije i Hrvatske koju je vrlo zabolio Finijev intervju, neposredno se tiče i Slovenije. Nameće se naime teza da bi se ona kao mala tampon država prilagoditi onome o čemu se dogovore dvije veće susjedne države. No, Italija zacijelo neće popuštati Hrvatskoj kada će se raditi o otvaranju hrvatskih vrata u Uniju".