To je šokantno svjedočanstvo o opsadi Dubrovnika, pustošenju i pljački Konavala, u kojemu se autor ispovijeda iskrenošću koja predstavlja prvorazredni moralni čin, kaže se u popratnoj bilješci nakladnika.
Koprivica na više od 200 stranica opisuje kretanje rezervista iz Titograda od početka rujna, preko Konavala (1. listopada 1991.), trebinjskih sela, Čepikuća, Ravnog i na povratku u Titograd (siječanj, 1992.).
Prvo izdanje knjige pojavilo se u Podgorici 1996., a prethodno su dijelovi knjige objavljivani u nezavisnom crnogorskom tjedniku Monitoru.
U proširenom izdanju, Koprivica kroz 97 slika izlaže zabilješke iz vlastitog dnevnika te prenosi pisanje drugih medija o ratu.
Suprotstavlja huškačka izvješćivanja o ratu izvještajima koji donose stvarni razvoj zbivanja.
Koprivica navodi primjere paleži sela, u kojima su crnogorski rezervisti pljačkali sve do čega su stigli, pa čak i "plastične štipaljke" za rublje, ubijali i mučili životinje i drugo.
U drugom dijelu knjige prati reagiranja visokih predstavnika crnogorske vlasti i sudbine vojnih zapovjednika u Haagu.
O izlasku knjige "nitko u Crnoj Gori nije objavio ni riječ", a feljtonizirana je u Slobodnoj Dalmaciji, Oslobođenju i beogradskom Danasu.
Koprivica je bio profesionalni novinar Oslobođenja, Komunista i Liberala, te je surađivao u mnogim listovima. Danas radi u redakciji Monitora i dopisnik je beogradskog Danasa iz Crne Gore.
Zbog pisanja u Crnoj Gori osuđivan je "za duševne boli", a protiv njega se i dalje vodi "maratonski postupak" zbog teksta da se u spisima Haškog tribunala nalazi šesnaest novinara ratnih huškača iz Crne Gore.