Tom se strukom međutim nije bavio jer je još u mladim danima napravio karijeru u novinarstvu. Započeo je kao urednik studentskog lista "Tribuna", u kojem je objavljivao i tekstove dugogodišnjeg ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela s kojim je tada bio i prijatelj .
Vajgl je bio i novinar na Slovenskoj radioteleviziji, među ostalim i dopisnik iz Trsta, a kasnije je prešao u Tanjug, čiji je dopisnik bio iz Bonna.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća ulazi u jugoslavensku diplomaciju, od 1984. do 1988. godine bio je generalni konzul SFRJ u Clevelandu. Karijeru u jugoslavenskoj diplomaciji završava u nemirna i krizna vremena u Beogradu kao šef odsjeka za kulturu u Markovićevoj vladi i glasnogovornik ministra vanjskih poslova Budimira Lončara.
U Sloveniji je tada bio kritiziran da stranim novinarima uljepšava situaciju u državi koja je bila pred ratom i raspadom. Vajgl je odbacio primjedbe da je na taj način djelovao u suprotnosti s interesom Slovenije da postane samostalna država. Za slovensku samostalnost se, po njegovim riječima, opredijelio odmah nakon referenduma potkraj 1990. godine. Objasnio je da je u Beogradu ostao do raspada Jugoslavije na preporuku slovenskih vlasti, iz domoljubnih osjećaja i na mjestu na kojemu je Sloveniji koristio.
Vajgl je, kao iskusni karijerni diplomat, 1991. godine preuzeo položaj savjetnika i glasnogovornika u slovenskom ministarstvu vanjskih poslova koje je već tada vodio Dimitrij Rupel.
Za Vajgla se govori da, za razliku od Rupelova "proamerikanizma", njeguje izrazitiji "proeuropski" profil i da zagovara dobre odnose sa susjedima. Prema neslužbenim izvorima, kandidature se prihvatio unatoč prijateljstvu s Rupelom, na nagovor predsjednika vlade Ropa, koji je to mjesto najprije bio ponudio Ernestu Petriču, također diplomatu s dugogodišnjim iskustvom, starijemu od Vajgla, koji je navodno odbio preuzeti taj položaj zbog skorih izbora i formiranja nove vlade.
Vajgl je bio slovenski veleposlanik u više europskih država i djelatan u angažmanu oko OESS-a. Veleposlanik je bio u Austriji, Njemačkoj i Švedskoj. Oženjen je po drugi put s glazbenicom, harfisticom Mojcom Zlobec. Prva supruga, novinarka Meta Vajgl, umrla je 1999. godine. Vajgl govori više svjetskih jezika, od čega, kako navode, tečno engleski, njemački, talijanski i francuski.
Nakon Rupela, Lojza Peterlea, Zorana Thalera, Davorina Kračuna i Borisa Frleca, Vajgl je šesti šef slovenske diplomacije od stjecanja državne samostalnosti. Malo koji od njih završio je u potpunosti svoj mandat, a najdulje od svih na tom mjestu izdržao je Rupel, kojega smatraju jednim od najzaslužnijih za uspostavu diplomatskog aparata i intenzivnu međunarodnu djelatnost koja je Sloveniju dovela u EU i NATO unatoč svim "pogreškama" u međuljudskim odnosima koje Rupel zbog svojeg temperamenta i izraženog ega nije nikada uspijevao izbjeći.
(Hina) xfl ybs