To je tradicija koja Gorjance vraća u prošlost, u vrijeme turskih osvajanja, kada su, kaže priča, Turci zarobili muškarce iz sela, a žene se, u želji da oslobode svoje muževe, braću i očeve, obukle u nekoliko slojeva odjeće kako bi djelovale što veće i strašnije, te s kosama, vilama i srpovima u rukama krenule plašiti Turke. Vidjevši ih tako odjevene, Turci su se, kaže dalje priča, uplašili pomislivši da su Ljelje duhovi.
Dok neki drže da je to stvarni događaj, a drugi ga smatraju legendom, taj običaj u Gorjanima traje stoljećima.
Prvi pisani spomen o njima datira iz 1898. godine, s tim da je običaj 1957. prekinut, a članovi KUD-a Gorjanac obnovili su ga 2002. Po riječima voditeljice KUD-a Marije Bućanović, na Duhove se seoske djevojke za Ljelje počinju pripremati rano ujutro, odijevajući narodnu nošnju jedinstvenu po mnogočemu - od odjeće, do sablji u rukama i visokih muških crnih kapa na glavama, bogato ukrašenih vrpcama, ogledalcima, novčićima, cvijećem i perjem.
Običaj je da se Ljelje sastoje od kraljeva, kraljica i prosjaka koji nose košare za darove. Ove je godine bilo osam kraljeva, a kraljica je bilo pet, za kojima su išla dva prosjaka, gajdaš i tamburaši.
Ljelje su nakon završetka mise ispred župne crkve sv. Jakova apostola odigrale kolo, a zatim krenule kroz selo, svraćajući samo u dvorišta čija su vrata bila širom otvorena. U svakoj su kući izvele tradicionalni program, za što ih je domaćin kuće počastio bogatom trpezom te im darovao novac ili hranu koju ponesu sa sobom.