Rođen je 27. studenoga 1930. u Obrovcu, osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu, od 1951. do 1955. studirao je jugoslavenske književnosti i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1956. do 1958. režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Još kao student režije postao je umjetnički rukovoditelj Studentskog kazališta "Ivan Goran Kovačić". Od 1959. godine radi kao asistent režije, a zatim redatelj u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Od 1. veljače 1980. do 31. listopada 1984. bio je uspješan ravnatelj Drame. Ovu funkciju napustio je zbog bolesti te djelovao kao dramaturg i voditelj dramaturga od 1991. do odlaska u mirovinu 31. 12. 1995.
Kao asistent režije sudjelovao je u scenskoj realizaciji "Diogeneša" Tituša Brezovačkog u režiji dr. Branka Gavelle, Krležina "Areteja" i "Gospode Glembajevih" u režiji Mirka Perkovića, Cankarevih "Slugu" u režiji Slavka Jana, Božićeva "Pravednika" u režiji Dine Radojevića.
Režirao je između ostalog "Diogeneša" Tituša Brezovačkog u Hrvatskome narodnom kazalištu u Varaždinu, "Mariju i mornara" Vesne Parun, "Rezervista" Alexandrea Rivemalea, "Hranjenika" Milana Grgića, "Zoo ili ubojicu filantropa" Jeana Vercorsa, "U malom dvorcu" Stanislawa Witkiewicza, "Sumnjivo lice" Branislava Nušića, "Miris cvijeća" Jamesa Saundersa, "Poštenjakovića i palikuće" Maxa Frischa.
Kao ravnatelj Drame Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu Vidošević je zaslužan za brojne antologijske predstave koje su označile jedno od najuspješnijih razdoblja nacionalne Drame u njezinoj novijoj povijesti. Od "Dunda Maroja" Marina Držića, u režiji Ivice Kunčevića i briljantnoj glumačkoj kreaciji cijelog ansambla na čelu s Mustafom Nadarevićem i Mirom Furlan, preko velebne Krležijanske freske dane u predstavi "Banket u Blitvi", u dramatizaciji i režiji Georgija Para, "Dubrovačke trilogije" Ive Vojnovića u režiji Ivice Kunčevića, "Galicije" Miroslava Krleže u režiji Petra Šarčevića, "Hamleta" Williama Shakespearea u režiji Mladena Škiljana, itd.
Sve su to predstave koje su godinama bile na repertoaru i koje su bile izvedene više desetaka puta, a neke su i prešle brojku od 100 izvedbi. Vidošević je u nacionalnu Dramu na najbolji način uveo mlade umjetničke snage u glumačkom ansamblu, a mladim redateljima poput Ivice Kunčevića omogućio je umjetnički uzlet i predani rad koji je obilježio cjelokupno hrvatsko glumište, dok je s brojnim redateljima ostvario suradnje na predstavama koje su ušle među najbolja kazališna ostvarenja osamdesetih godina XX. stoljeća u cjelokupnom hrvatskom glumištu.
Pjer Vidošević je svojim radom omogućio umjetnički zamah u Drami HNK u Zagrebu koji je ostao zapamćen i od kritike i od publike, dok je u svojem kazalištu nadasve bio cijenjen kao izuzetan kolega, uvijek spreman da pomogne, razgovara, savjetuje. Takvim načinom rada i vođenjem Drame HNK-a u Zagrebu Vjekoslav Vidošević uspostavio je visoke umjetničke kriterije koji i danas služe kao uzor, priopćio je HNK.