Mateša, predsjednik Vlade od 1995. do 1999., većinu je svjedočenja posvetio statusu 66. inženjerijske pukovnije, kojoj je prema optužnici Rojs neovlašteno izdao cigarete, kavu, sokove, plastične čaše, šećer i druge potrepštine vrijedne više od 2,3 milijuna kuna.
Odbacivši tvrdnje tužiteljstva da ta postrojba nije bila u sastavu HV-a, Mateša je rekao da je 66. pukovnija odigrala značajnu ulogu na probijanju vojnih puteva u Domovinskom ratu, nakon čega je po odluci najvišeg državnog vrha, uposlena na izgradnji cesta i još nekim "zemljanim radovima".
"Ako nisu bili regularna strukura što su onda u Domovinskom ratu radili na Dinari, nisu valjda okupirali Hrvatsku", kazao je Mateša.
Rekao je da mu je ta jedinica ranije bila "dio hrvatske komponente u Bosni i Hercegovini", nakon čega je trebala biti premještena u HV.
Točan pravni status te postrojbe nije mu poznat, jer je krajem 1999. saznao da s radnim knjižicama pripadnika 66. pukovnije u MORH-u "nešto nije u redu", no, kako je rekao, cijeli taj problem treba sagledavati u svijetlu zbivanja iz godina kada su vojne snage u Hrvatskoj i BiH bile međusobno koordinirane.
Osim za neovlašteno izdavanje robe 66. pukovniji Rojs se tereti da je na Spajićev nagovor Hrvatskom dragovoljcu neovlašteno otpisao oko tri milijuna kuna duga te da je nogometnim klubovima iz Hrvatske i BiH omogućavao besplatan smještaj i hranu u vojnim hotelima.
Govoreći o smještaju nogometaša Mateša je kazao kako nije upoznat s konkretnim slučajevima, no da svako ministarstvo može odobriti takav trošak ako ocijeni da je riječ o "društveno korisnoj stvari".