ZAGREB, 2. svibnja 2004. (Hina) - Prosječna cijena kvadratnog metra prodanog novog stana u Hrvatskoj u 2003. godini iznosila je 8.569 kuna, što je za 2,4 posto više nego u godini prije, a to je povećanje isključivo posljedica
poskupljenja (novih) stanova u Zagrebu, dok je u ostalim naseljima čak zabilježeno blago smanjenje prosječne cijene stambenog kvadrata.
ZAGREB, 2. svibnja 2004. (Hina) - Prosječna cijena kvadratnog metra
prodanog novog stana u Hrvatskoj u 2003. godini iznosila je 8.569
kuna, što je za 2,4 posto više nego u godini prije, a to je povećanje
isključivo posljedica poskupljenja (novih) stanova u Zagrebu, dok je u
ostalim naseljima čak zabilježeno blago smanjenje prosječne cijene
stambenog kvadrata. #L#
Tako je prosječna cijena četvornog metra novog prodanog stana u
prošloj godini u Zagrebu iznosila 10.241 kunu, što je za 10,2 posto
ili za 945 kuna više nego u 2002.
Istodobno je cijena kvadrata stana u ostalim naseljima smanjena za
4,9 posto ili za 364 kune, te je u 2003. iznosila prosječnih 7.033
kune.
Podaci o cijenama stanova koje je objavio Državni zavod za
statistiku odnose se na uzorak od 1.436 novih prodanih stanova,
prosječne veličine od 56,3 četvorna metra.
Proizlazi tako da samo jedan četvorni metar novog stana u Hrvatskoj
košta koliko iznose više od dvije prosječne mjesečne neto plaće (koja
je za 2003. godinu iznosila 3.940 kuna). Slična je situacija i sa
starim stanovima.
S ukupnim prošlogodišnjim neto prihodom od prosječne plaće (od 47.280
kuna) prosječni Hrvat na tržištu može kupiti tek pet do šest stambenih
kvadrata.
Ili, pojednostavljeno rečeno, za kupnju, recimo, dvosobnog stana od
56 kvadrata, vrijednog po ovim podacima gotovo 480 tisuća kuna ili oko
64.000 eura, statistički bi hrvatski zaposlenik na stranu trebao
stavljati svoju cijelu (prošlogodišnju) neto plaću punih deset godina.
Tako za dobar dio građana put do stana ili poboljšanja postojećih
stambenih prilika i nadalje određuje popriličan raskorak između
visokih cijena stanova i (niske) razine prosječnih plaća koje uvjetuju
i njihovu kreditnu sposobnost.
I uz znatno povoljnije uvjete stambenog kreditiranja, niže kamate i
produžene rokove otplate koje nude poslovne banke, kupovanje stana na
tržištu za većinu je prosječnih građana još uvijek vrlo veliko
financijsko opterećenje, a mnogima i dalje nedostupno.
Stambeni kredit na 25 pa i 30 godine, uz smanjenje kamatnih stopa
koje nude poslovne banke, u prvi mah vrlo povoljno zvuči, ali će se
mnogi 'ohladiti' kada izračunaju koliko takav dugoročni kredit zapravo
košta. Izračuni pokazuju da za više iznose kredita na duge rokove
kreditiranja, i uz najniže od ponuđenih kamatnih stopa, iznosi kamata
koje treba platiti dostižu pa i prelaze glavnicu.
Po svemu izgleda da povoljnije stambeno kreditiranje poslovnih banaka
najviše znači onima koji već imaju nešto novaca ili neku imovinu pa su
im za zatvaranje 'financijske konstrukcije' kupnje adekvatnog stana
potrebni manji iznosi zajma kojeg će moći otplaćivati.
Stambeno kreditiranje u posljednje je vrijeme u ekspanziji. Tako je,
po podacima Hrvatske narodne banke, stanje stambenih kredita u
poslovnim bankama na kraju veljače ove godine iznosilo 17,6 milijardi
kuna, što je za 4,4 milijarde kuna ili za 33,4 posto više nego u istom
mjesecu godine prije. Udio stambenih kredita u ukupnim kreditima
stanovništvu kod poslovnih banaka premašio je 31 posto.
No, zanimljiv je i podatak, doduše iz 2002. godine, da je manje od
desetine hrvatskih kućanstava opterećeno hipotekarnim kreditom ili
zajmom za stan ili kuću.
Po pokazateljima o uvjetima stanovanja hrvatskih kućanstava sadržanih
u opsežnoj Anketi o potrošnji kućanstava u 2002. godini koju je proveo
Državni zavod za statistiku, smještaj u svom privatnom vlasništvu, bez
hipotekarnog kredita ili zajma ima 74,2 posto kućanstava, dok njih 8,9
posto za svoje stambeno privatno vlasništvo ima i hipotekarni kredit
ili zajam.
Sudeći po objavljenim podacima, više od desetine kućanstava, ili njih
10,7 posto, stanuje u besplatnom unajmljenom smještaju, a njih 6,2
posto u unajmljenom smještaju.
Uz mlade ljude i podstanare, kao one kojima najviše trebaju stanovi,
drugi podaci pak ukazuju kako bi mnogima trebalo poboljšanje standarda
stanovanja.
Tako podaci o broju soba upućuju da se većina hrvatskih kućanstava
baš i ne može pohvaliti prostranošću svojih stanova. Više od 57 posto
anketiranih kućanstava ima dvije ili manje soba.
Svako deveto kućanstvo ili njih 11,1 posto nema WC unutar stana, a
desetina ili 10,2 posto nema unutar stana ni kupaonicu (tuš, kada).
(Hina) xds yjn
(Hina) xds yjn