PARIZ, 18. travnja 2004. (Hina) - Kandidatura Turske za članstvo u Europskoj uniji potisnula je u drugi plan sva ostala pitanja, uključujući i pitanje europskoga ustava i njegova "socijalnog deficita", te podijelila javnost i
političku klasu na samom početku kampanje za europske izbore što će se u Francuskoj održati 13. lipnja.
PARIZ, 18. travnja 2004. (Hina) - Kandidatura Turske za članstvo u
Europskoj uniji potisnula je u drugi plan sva ostala pitanja,
uključujući i pitanje europskoga ustava i njegova "socijalnog
deficita", te podijelila javnost i političku klasu na samom početku
kampanje za europske izbore što će se u Francuskoj održati 13.
lipnja. #L#
Alain Juppe, predsjednik vladajućeg Saveza za narodni pokret ( UMP)
početkom je ovoga mjeseca otvoreno i neočekivano izjavio da se
njegova stranka suprotstavlja otvaranju koncem ove godine pregovora o
ulasku Turske, naglašavajući kako zemlje u susjedstvu Europske unije
"nisu pozvane ući u Uniju, jer bi to promjenilo samu njenu prirodu".
Neki promatrači, ali i oporbeni prvaci, u tome su vidjeli izborni
manevar sa željom da se izbjegne još jedan novi i očekivani izborni
poraz vladajuće stranke, budući da je francuska javnost u većini
protiv ulaska Turske.
Novi šef francuske diplomacije, Michel Barnier, u četvrtak je ponovio
kako francuska pozicija ostaje nepromijenjena - "nastavak i jačanje
dijaloga", što su ga zemlje osnivači Europske ekonomske zajednice
"pokrenule prije četrdeset godina s tom velikom zemljom, s tim našim
susjedom", uz napomenu kako se ipak "ne postavlja pitanje da Turska
sutra uđe u Europu".
Idućeg listopada Europska komisija će dati svoje mišljenje o
"napretku" koja je postigla Turska u pogledu kriterija definiranih
2002. u Kopenhagenu, a hoće li se i, ako da, kada pokrenuti pregovori
s Ankarom, o tome pak treba da se u prosincu izjasne
Dvadesetpetorica na summitu u Irskoj.
Francuska nije jedina zemlja čija se javnost većinom izražava protiv
ulaska Turske, pa se tako i u Njemačkoj, u zemlji gdje živi brojna
turska zajednica, čak 57 posto ispitanika izjašnjava protiv, a
oporba, CDU/CSU, u zamjenu za članstvo nudi Turskoj odnose
"povlaštenog partnerstva".
Opozicija u Francuskoj, ponajviše socijalistička stranka, kritizira
UMP da je iz izbornih razloga potegao "tursko pitanje" te podsjeća
kako je sam Jacques Chirac u prosincu 1999. u Helsinkiju stavio svoj
potpis na kandidaturu Turske i da su još 1963. njemački kancelar
Konrad Adenauer i francuski predsjednik Charles de Gaulle obećali bili
Turskoj ulazak u Europsku zajednicu.
"Turska je već kandidat, i to ne može biti dovedeno u pitanje", kaže
bivsi socijalistički ministar za europska pitanja, Pierre Moscovici, i
ponavlja kako "Europska unija nije kršćanski klub".
Jedan od najboljih francuskih poznavalaca europske problematike,
Jean-Louis Borlanges, euro-zastupnik iz redova centrističke UDF koja u
europarlamentu pripada skupini Europske pučke stranke (EPP), drži kako
je već davanje Turskoj statusa kandidata izazvalo proturječje koji je
više nemoguće kontrolirati te na adresu svih onih koji ponavljaju
kako "Europska unija nije kršćanski klub" odgovara da "biti
Europljanin ne znači biti i danas kršćaninom" - kao što to misle svi
oni koji bi željeli postaviti Boga u europski ustav, već " biti takvim
već petnaest stoljeća".
To pak otvara pitanje nasljeđa, identiteta i granica kao i dviju
različitih vizija europske integracije, dviju različitih vokacija
koje je salijeću još od samih njenih početaka : kroz europski
projekt izraziti zajednički identitet, koji se onda ne širi "bez
granica", već po sebi i drugima prepoznaje, ili, jednostavno,
pacificirati "neprijateljsku drugost", što ga onda svodi na neku vrstu
neambicioznog regionalnog okupljanja kulturno različitih država.
Drugim riječima : Europa-sila ili Europa-prostor, europska Europa ili
euro-atlantska Europa, dva koncepta oko kojih vlada prava kakofonija u
francuskoj, ali i u široj europskoj političkoj javnosti.
Ima možda u svemu tome i neke povijesne ironije, jer Europskom
unijom, u ovim sudbonosnim trenucima kad se odlučuje o njenom
ujedinjenju, o njenom ustavu, i o samoj njenoj budućnosti, predsjeda
Irska, zemlja koja nosi teško breme vjerske i političke
podijeljenosti.
Piše: Frano Cetinić
(Hina) xfcet ysb
(Hina) xfcet ysb