WEIMAR/TRIER, 11. travnja 2004. (Hina/dpa) - Djelo njemačkog književnika Michaela Endea "Priča bez kraja" nikako ne završava: 25 godina nakon što je kao knjiga i kasnije film doživjelo svjetski uspjeh, ovog je Uskrsa praizvedeno kao
opera u dva njemačka grada istovremeno, Weimaru i Trieru, požnjevši burni aplauz i ovacije publike.
WEIMAR/TRIER, 11. travnja 2004. (Hina/dpa) - Djelo njemačkog
književnika Michaela Endea "Priča bez kraja" nikako ne završava: 25
godina nakon što je kao knjiga i kasnije film doživjelo svjetski
uspjeh, ovog je Uskrsa praizvedeno kao opera u dva njemačka grada
istovremeno, Weimaru i Trieru, požnjevši burni aplauz i ovacije
publike.#L#
Priču bez kraja kao operu je uglazbio berlinski kompozitor Siegried
Mathus, a tijekom dva sata njezina trajanja publika se ponovo susrela
sa sada već legendarnim likovima zmaja Fuchura, bijele kornjače Morle
i vukodlaka Gmorka.
Scenografija i kostimografija opere podsjećaju u mnogočemu na filmsku
verziju. Središnja tema opere je, kao i u knjizi i filmu, izliječenje
bolesne dječje kraljice. Radi se o spašavanju svijeta knjiga i ljudske
mašte od Ničeg. "Ništa je tamo gdje nema želja", kaže mala kraljica
nakon spašavanja svijeta mašte.
Na početku opere s jakom socijalnom porukom, glavni lik priče
Bastian, dječak koji se opire odgoju i pun je agresivnog naboja, u
trierskoj inscenaciji kazališnog intendanta Heinza Lukasa Kindermanna,
sjedi u pritvorskoj prostoriji opločanoj hladnom keramikom, a u
weimarskoj redatelja Michaela Schulza pobjegao je od kuće. Dječak,
kako to vidi libretist Anton Perrey, čita ukradenu knjigu i uranja u
svijet mašte. Tu će naći put do samog sebe i postati nasmijano
dijete-spasitelj.
Perrey je u svom libretu preoblikovao mnoge scene iz knjige,
ritmizirao jezik za operno pjevanje. Bastian želi biti zao, koristi
agresiju kao izolaciju od grubog svijeta oko sebe. Što ga priča - i
unatoč njegovu opiranju - više privlači u svoj začarani svijet mašte,
to se njegov zaštitni oklop sve više lomi i otpada.
Kompozitor Mathus priču o spašavanju mašte dočarava instrumentima od
engleskog roga do bubnjeva. Za svaki lik, bilo Blubba, Auryna ili
pauka Ygramula, stvara pregnante karakteristike.
Orkestar interpretira bajkovitu operu u rasponu od tihih solo-dionica
do brutalnih akorda. Ima velikih dionica zbora koji ponekad podsjećaju
na sakralno pjevanje, isprekidanih višeminutnim a-capella pjevanjem.
Partituru nije jednostavno odsvirati s nota, rekao je i njezin autor,
70-godišnji kompozitor Mathus.
Međutim, da li će operu posjećivati cijele obitelji, kako je to
skladatelj želio, pokazat će tek budućnost. Kako da djeca teško
razumiju operno pjevanje, ovisit će o prethodnom čitanju knjige i
filmu.
Mathus je još 1995. godine, za života autora knjige Michaela Endea,
osigurao prava za uglazbljenje "Priče bez kraja". Ideja za opernu
verziju potiče od dirigenta Kurta Masura. U Hagenu će opera biti
premijerno izvedena 8. svibnja, a potom slijede izvedbe u Linzu i u
Hofu.
(Hina) xsd
(Hina) xsd