BEČ, 6. ožujka 2004. (Hina/AFP) - Najavljena beatifikacija Karla IV. Habsburga (1887-1922), posljednjeg austrijskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja, izazvala je polemike u Austriji i podijeljene ocjene povjesničara koji beatifikaciju
pripisuju utjecaju konzervativnih krugova Rimokatoličke crkve.
BEČ, 6. ožujka 2004. (Hina/AFP) - Najavljena beatifikacija Karla IV.
Habsburga (1887-1922), posljednjeg austrijskog cara i
ugarsko-hrvatskog kralja, izazvala je polemike u Austriji i
podijeljene ocjene povjesničara koji beatifikaciju pripisuju utjecaju
konzervativnih krugova Rimokatoličke crkve.#L#
Papa Ivan Pavao II. otvorio je u prosincu prošle godine put
beatifikaciji Karla IV. objavom dekreta kojim se bivšem caru pripisuje
jedno čudo: naime, jedna brazilska redovnica, koju su liječnici
otpisali, navodno je ozdravila zahvaljujući zagovoru samog cara, koji
je preminuo u ezgilu na portugalskom otoku Madeiri.
Stupivši na prijestolje 1916. godine, nakon smrti cara Franje Josipa
i usred vrtloga Prvog svjetskog rata, Karlo IV. "narodu je služio
pravedno i milosrdno, zauzimao se za mir, pomagao siromašnima i
njegovao svoj duhovni život", navodi se odluci pape Ivana Pavla II.
"U uzdizanju na status blaženog, prve stepenice prema svetosti, i
preobrazbi beznačajnog monarha u herojski lik, treba tražiti utjecaj
Lige za molitvu cara Karla kojom predsjeda biskup Sankt Poeltena, Kurt
Krenn", ocjenjuje austrijski tjednik Profil. "Taj je crkveni
dostojanstvenik od kraja 80-ih godina predvodnik katoličke desnice u
Austriji", komentira list.
Za povjesničarku Brigitte Hamann, Karlo je prije svega u povijest
ušao "jer je lagao". "Godine 1917. on je pokušao sklopiti separatni
mir zadužujući svog šogora Siksta Burbonskog, posljednjeg vojvodu od
Parme, da pokuša obnoviti tajne kontakte s Francuskom", objašnjava
ona. "Kada su ti pregovori procurili u javnost, Karlo ih je prvo
zanijekao sve dok francuski premijer Georges Clemenceau nije potvrdio
da su se kontakti doista održali", dodaje ona.
"Vođen kršćanskom vjerom, moj otac borio se svim snagama za prekid
tog ratnog klanja", ističe Otto von Habsburg (91), stariji sin
pokojnog cara. "Karlo je sve poduzeo kako bi zemlju izvukao iz rata",
dodaje Maximilian Liebmann, crkveni povjesničar iz Graza.
Drugi stručnjaci koje citira Profil predbacuju bivšem caru što se
nije protivio korištenju bojnih otrova protiv talijanskih postrojba u
borbama kod Isonza, na tadašnjoj talijansko-austrijskoj granici.
"Utvrđeno je da su austrijske postrojbe bile dio 14. armije njemačke
vojske pod zapovjedništvom njemačkog generala Otta von Belowa",
odgovara na tu optužbu povjesničarka Elisabeth Kovacs za katoličku
agenciju Kathpress.
Povjesničar Hubert Feichtlbauer smatra, međutim, da "procedura
beatifikacije nije vjerodostojna". "Vatikan ne može s jedne strane
tražiti od svećenika da se ne bave politike a s druge planirati
političara proglasiti svecem", smatra on.
Talijanska povjesničarka Giovanna Brizi smatra pak da je crkvena
istraga za kanonizaciju Karla IV., provedena od 1949. do 1980. u šest
biskupija, "utvrdila da je on bio jedan od rijetkih političara koji su
tijekom Prvog svjetskog rata imali sluha za Vatikan".
Hamann ironično dodaje da "nije isključeno da Karlo IV. jednog dana
postane svetac zaštitnik gubitnika".
Beatifikacija Karla IV. trebala bi se održati 24. svibnja ove godine
u austrijskom svetištu Mariazell.
Karlo je postao nasljednikom austrijskog prijestolja nakon što mu je
u Sarajevu ubijen stric Franjo Ferdinand. Unatoč pokušajima da izvuče
zemlju iz rata i spasi je uvođenjem federalizma, Karlo je prvo bio
prisiljen potpisati ratnu predaju, a zatim i svoju abdikaciju. Umro je
u egzilu u Portugalu od upale pluća. Njegov sin Otto von Habsburg,
današnji zastupnik u Europskom parlamentu, godine 1961. odrekao se
prava na prijestolje nakon čega mu je dopušten povratak u Austriju.
(Hina) xzt ydj
(Hina) xzt ydj