ZAGREB, 6. ožujka 2004. (Hina) - Najnovije glasilo Hrvatskoga glazbenog zavoda (HaGeZe) donosi vrlo zanimljivu priču o "Zbirci Algarotti" autorice Vjere Katalinić koja je s tom temom doktorirala na Sveučilištu u Beču 1999.
ZAGREB, 6. ožujka 2004. (Hina) - Najnovije glasilo Hrvatskoga
glazbenog zavoda (HaGeZe) donosi vrlo zanimljivu priču o "Zbirci
Algarotti" autorice Vjere Katalinić koja je s tom temom doktorirala na
Sveučilištu u Beču 1999. #L#
Hrvatski glazbeni zavod od osnutka 1827. sustavno se skrbi za
glazbenu izobrazbu, promiče glazbenu kulturu i čuva glazbenu baštinu.
Jedna od takvih privatnih zbirka muzikalija najveća u Hrvatskoj, s
više od 3000 jedinica, dospjela je u Hrvatski glazbeni zavod (HGZ)
1935. na čuvanje, istraživanje i popisivanje, napominje u tekstu Vjera
Katalinić. Župnoj crkvi u Krku, odakle je zbirka stigla, oporučno je
ostavio svećenik Niccolo Algarotti, rođen u Krku 1791. pod imenom
Nikola Udina. Još za mletačke uprave na tim područjem naučio je
talijanski, školovao se u vrijeme ratnih i političkih sukoba,
osjetivši austrijsku i francusku upravu te kratkotrajnu englesku
prisutnost.
Od 1814. Algarotti se posvetio teologiji u splitskom Nadbiskupskom
sjemeništu. Nakon položenih svećeničkih zavjeta 1818. odlazi na sjever
u Kranjsku radi usavršavanja u njemačkom. Već 1819., po autoričinim
istraživanjima, iz još nepoznatih razloga uzima prezime Algarotti,
koje će zauvijek zadržati. Nastavio je studirati teologiju u Beču, 12
godina je predavao talijanski jezik i književnost u Salzburgu, a umro
je u Beču 1838.
Njegova ostavština - zbirka od šest tisuća knjiga i tri tisuće komada
notnog materijala te instrumentarij za gudački orkestrar - prenesena
je na rodni Krk, smještena u za zbirku uređenu kuću nazvanu "Fondaco"
te je ustanovljeno kulturno društvo "Biblioteca Algarotti".
Potkraj 19. stoljeća zbog novčane oskudice knjižnica je zatvorena, a
1920. zbirku je pregledao hrvatski skladatelj i muzikolog Božidar
Širola i dopunio Algarottijevu inventarnu knjigu te je ona, po
prosudbi Vjere Katalinić, zbog izvanredne vrijednosti i zanimljivosti
pohranjena u HGZ, koji je tada uložio dosta novca za prikladno
udomljenje zbirke. Njezino proučavanje i popisivanje povjereni su
muzikologu Draganu Plamencu, a kartični katalog dovršio je nakon
Drugoga svjetskog rata vodeći hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe
Josip Andreis. Zaslugom Ladislava Šabana mnoge su rijetkosti iz zbirke
obrađene po svjetskim standardima i zabilježene u središnjoj bazi
podataka kao glazbenim izvorima u Kasselu i Frankfurtu. Tako je
pobuđeno zanimanje u svijetu za Algarottijeve muzikalije, a 90-ih
prošlog stoljeća načinjen je računalni katalog s potpunim opisom
skladba, istražen je životopis skupljača te je otkriveno podrijetlo
mnogih skladba.
Algarotti je skupio i mnoge tiskovine i rukopise, među kojima su i
brojni autografi. U zbirci su djela Sorkočevića, Bajamontija, A.
Bonifazija rođena na Krku, Ivana pl. Zajca, djela brojnih austrijskih,
slovenskih i talijanskih skladatelja, crkvene skladbe, ali i opere u
izvornom obliku ili u obradbama za manje komorne sastave.
Algarotti je u zbirku uvrstio i onodobnu zabavnu glazbu, poput
napitnica, veselih prigodnica koje su skladali Mozart, Haydn,
Beethoven, Bellini, Rossini i drugi. Kao svjedoci dinamična života
svoga tvorca, ali i burna doba u kojem su nastale, skladbe svjedoče i
o buđenju narodne svijesti u austrijskim pokrajinama izazvano
napoleonskim pohodima, a katkad su i rijedak preživjeli materijal sa
spaljenih i opljačkanih područja.
Proučavanjem Algarottijeva fonda bilo je moguće otkriti
komplementarne zbirke u mnogim mjestima u kojima su muzikalije
skupljene pa tako upotpuniti mozaičnu sliku glazbenog života ovog
dijela srednje Europe koju je povezalo djelovanje Nikole Algarottija,
piše uz ostalo Vjera Katalinić.
(Hina) xta ymc
(Hina) xta ymc