ZAGREB, 25. veljače 2004. (Hina) - Sindikat zdravstva i socijalne skrbi reagirao je danas na nedavno priopćenje Udruge poslodavaca u zdravstvu u kojem se tvrdi da su plaće u zdravstvu "neovisne od rezultata poslovanja zdravstvenih
ustanova i uglavnom su rezultat kupovanja socijalnog mira između Vlade i nekoliko sindikata u zdravstvu".
ZAGREB, 25. veljače 2004. (Hina) - Sindikat zdravstva i socijalne skrbi
reagirao je danas na nedavno priopćenje Udruge poslodavaca u
zdravstvu u kojem se tvrdi da su plaće u zdravstvu "neovisne od
rezultata poslovanja zdravstvenih ustanova i uglavnom su rezultat
kupovanja socijalnog mira između Vlade i nekoliko sindikata u
zdravstvu".#L#
Udruga poslodavaca u zdravstvu u priopćenju je odbacila optužbe
sindikata da ministar zdravstva Andrija Hebrang krši provedbu
temeljnog kolektivnog ugovora ne dopuštajući povećanje osnovice plaće
u zdravstvu u utvrđenim rokovima (za 4,3 posto od 1. siječnja).
Poslodavci upozoravaju da zdravstvene ustanove nisu proračunski
korisnici kao ustanove u drugim djelatnostima, jer se sredstva za
plaće ne osiguravaju kao zasebne stavke u državnom proračunu, te
navode da ukupni prihod zdravstvenih ustanova od 1996. do 2002. godine
raste po indeksu 28, ukupni izdaci po indeksu 51, a izdaci za plaće s
doprinosima po indeksu 77.
"Poslodavci u zdravstvu umjesto da dignu glas za osiguranje više
sredstava za redovitu djelatnost zdravstva ističu da je enormni porast
plaća od 1996. do 2002. bio glavni uzročnik sniženja standarda
osiguranika", kaže se u priopćenju sindikata.
Drži li Udruga poslodavaca da su se radnici u zdravstvu trebali
odreći povećanja plaća koje su rasle jednako kao i u svim javnim i
državnim službama, a sporije od prosjeka gospodarstva, kako bi
spriječili sniženje standarda osiguranika, pita sindikat.
Zanimljivo je da to razdoblje većinom koincidira s "vladavinom"
Hebranga, a ne sjećamo se da je Udruga poslodavaca na adekvatan način
izrazila svoje nezadovoljstvo takvim razvojem događaja, napominju
sindikalci.
Naprotiv, na nekoliko skupova u organizaciji tadašnjeg Ministarstva
zdravstva i ministra Hebranga, od ravnatelja nije bilo ni jednog
upita, prosvjeda ili zahtjeva u vezi s katastrofalnom situacijom u
zdravstvu.
Što je Udruga poslodavaca u (javnom) zdravstvu i koga predstavlja kad
se zna da je u zdravstvu bitno sužen prostor djelovanja ravnatelja i
njihova utjecaja u upravljačkom i financijskom smislu, pitaju
sindikalci.
Upravo je Hebrang krajem 90-tih naglašeno zanemario Udrugu
poslodavaca i protivio se njezinim nastojanjima uspostave trostrane
suradnje s Ministarstvom zdravstva i sindikatima, pa nije jasno zašto
se Udruga odjednom prometnula u njegova odvjetnika.
Sindikat ističe kako nije tvrdio da je Hebrang osporio ili zabranio
isplatu plaća s povećanom osnovicom, već da koči primjenu povećane
osnovice u utvrđenim rokovima (od 1. siječnja 2004.) koja je, za
razliku od ostalih javnih i državnih službi, ostala nerealizirana samo
u zdravstvu.
Ravnatelji koji su isplatili povećane plaće, a radi se većinom o
ustanovama koje imaju financijskih problema, samo su korektno ispunili
obvezu iz važećeg ugovora, a drugi, veći dio, kao i uvijek dosad, čeka
nešto napismeno od ministra ili HZZO-a.
U mnogo sličnih slučajeva sredstva za povećanje plaća nisu istodobno
pratila isplatu, ali je ona obavljena bez pogovora jer je pismenim
naputkom ili odlukom nadležnih to bilo sugerirano, podsjeća sindikat.
(Hina) pp/xmd ymd
(Hina) pp/xmd ymd