ZAGREB, 14. veljače 2004. (Hina)- Čitavo stoljeće izlaženja doživio je ovih dana satirički list Sraka, dijete izuzetno snažne tradicije samoborskog fašnika. Jezičava i uobičajeno lajava, Sraka međutim nigdje nije obznanila svoj slavni
jubilej, čak ni u novom izdanju. U Turističkom društvu Samobora, koje izdaje Sraku, nije se o tome mogla dobiti informacija "jer su svi zaokupljeni pripremama Fašnika". Ovogodišnji broj izišao je kao podlistak i u medijskoj produkciji Večernjeg lista iz Zagreba. Dosadašnja izdanja gotovo u pravilu su naznačavala godine svoga izlaženja i uz njih godine održavanja Fašnika. Tako se nasumce može pročitati "godina izlaženja 92, godina Fašnika 1990. i šesta". Na policama periodike Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nisu se mogli pronaći prvi brojevi Srake, jer se nalazi negdje na posudbi službenoj osobi iz knjižnice, zbog obrade. Također, posljednji brojevi koje se mogu pronaći u NSK su oni iz 1995. i 1996. godine , kad je "glavni i neodgovorni urednik" bio Joža Kalinić, iako je nedvojbeno izišao i prošle godine. Sraka je počela izlaziti 1904. za fašnik kao "satirično-ozbiljni-gospodarstveno- trgovačko-literano-financijsko-politički prvi ilustrirani samoborski dnevnik", kojeg je izdavalo tamošnje Turističko društvo.
ZAGREB, 14. veljače 2004. (Hina)- Čitavo stoljeće izlaženja doživio je
ovih dana satirički list Sraka, dijete izuzetno snažne tradicije
samoborskog fašnika. Jezičava i uobičajeno lajava, Sraka međutim nigdje nije
obznanila
svoj slavni jubilej, čak ni u novom izdanju. U Turističkom društvu
Samobora, koje izdaje Sraku, nije se o tome mogla dobiti informacija
"jer su svi zaokupljeni pripremama Fašnika".
Ovogodišnji broj izišao je kao podlistak i u medijskoj produkciji
Večernjeg lista iz Zagreba.
Dosadašnja izdanja gotovo u pravilu su naznačavala godine svoga
izlaženja i uz njih godine održavanja Fašnika. Tako se nasumce može
pročitati "godina izlaženja 92, godina Fašnika 1990. i šesta".
Na policama periodike Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
nisu se mogli pronaći prvi brojevi Srake, jer se nalazi negdje na
posudbi službenoj osobi iz knjižnice, zbog obrade.
Također, posljednji brojevi koje se mogu pronaći u NSK su oni iz
1995. i 1996. godine , kad je "glavni i neodgovorni urednik" bio Joža
Kalinić, iako je nedvojbeno izišao i prošle godine.
Sraka je počela izlaziti 1904. za fašnik kao
"satirično-ozbiljni-gospodarstveno-
trgovačko-literano-financijsko-politički prvi ilustrirani samoborski
dnevnik", kojeg je izdavalo tamošnje Turističko društvo.
Na dostupnim primjercima vidljiv je razmjeran koncepcijski
kontinuitet Srake, unatoč promjenama izdavača, formata i izgleda
lista. Počinje fašničkim proglasom Srake, glavnog lika, a nastavlja se
nizom šala, skečeva, aforizama, uz puno cteža, fotografija i ?
reklamnih oglasa.
Temeljna ideja je objava Fašnika koji proglašava "Samoborsku Fašničku
Republiku", u kojoj su prevara i otimačina ? i službeno priznate.
"Radi jasnoće, celi ustav, skup s preambulom, je sadržan u jednom, i
to prvom članku: 'Kako ko zna i ko kak more, i to danas, zutra bude
gore!'", kaže se u jednom poglasu.
Povjesničar novinarstva u Hrvatskoj Božo Novak ne sjeća se da je
netko posebno obrađivao Sraku, te kaže da se i drugi slični listovi
uglavnom samo spominju u njegovom pregledu hrvatskog novinarstva i u
pregledu njegova prethodnika Ive Horvata.
Najtiražniji humoristički list je Kerempuh kojeg je Fadil Hadžić
(1922) preuzeo 1946. godine, nedugo nakon pokretanja, i za dvije
godine podigao mu nakladu na 170 tisuća primjeraka. "To nije nikad
postigao ni glasoviti francuski Okovani patak, koji je mješavina
ozbiljnog i satiričkog lista, kakav je naš Feral", kaže Hadžić.
"Iskoristili smo sivilo hrvatskog tiska. U Vjesniku su se tada na pet
stranica mogle pojaviti najviše tri crno bijele fotografije. Tiskali
smo ga na četverobojki i okupili vrhunsku elitu karikaturista i
pisaca, pa je Gustav Krklec tu počeo pisati svoje epigrame pod
pseudonimom Gavran", kaže Hadžić.
Kerempuh je imao i šireg značaja jer je krug ljudi koji ga je radio
napravio prvi crtani film - Veliki miting. Njegovi će autori kasnije
utemeljiti glasovitu Zagrebačku školu crtanog filma, a u redakciji je
osnovan i političko-satirički kabare (Kerempuhovo vedro kazalište)
koji će nakon godinu i pol dana dobiti ime Komedija.
Hadžić potom ističe Koprive, šaljivi list namijenjen širokim
slojevima koji je izlazio od 1906-41. On je i registrirao preko 300
humorističkih listova, ali je najveći broj njih izašao uglavnom samo
jednom.
Po Hadžiću, prvi hrvatski humoristički list je Podravski jež (1861),
dok Branka Sorokin iz Hrvatskog informacijskog i dokumentacijskog
društva kaže da je to list Zvekan, koji je izlazio od 1867-69.
godine.
(Hina)iluc vl
(Hina)iluc vl