ZAGREB, 21. siječnja 2004. (Hina) - Snažne vulkanske erupcije ne izazivaju nužno katastrofalno globalno zahlađenje, objavili su kineski i američki istraživači. Tzv. supererupcije događaju se, prema predviđanjima, otprilike jednom u
50.000 godina pa su ovi nalazi relativno umirujući.
ZAGREB, 21. siječnja 2004. (Hina) - Snažne vulkanske erupcije ne
izazivaju nužno katastrofalno globalno zahlađenje, objavili su kineski
i američki istraživači. Tzv. supererupcije događaju se, prema
predviđanjima, otprilike jednom u 50.000 godina pa su ovi nalazi
relativno umirujući.#L#
Već je dugo poznato da se divovske vulkanske erupcije odražavaju na
klimu. Kada je, primjerice, došlo do erupcije vulkana Pinatubo na
Filipinima 1991., to je smanjilo globalnu prosječnu temperaturu za oko
0,25 stupnjeva u nekoliko godina, s obzirom da je prašina, koja je
bila ispuštena u zrak, stvorila sloj što je ometao prodor sunčevih
zraka do Zemljine površine. Smatra se da bi supererupcije, koje su još
mnogo snažnije, mogle izazvati učinak sličan ?nuklearnoj zimi?,
uništavajući život na svijetu.
No Meng-Yang Lee s akademije u Tajpehu (na Tajvanu) i njegovi kolege
ustanovili su nedavno da je jedna supererupcija u Indoneziji
koincidirala s obrnutom klimatskom promjenom: od razdoblja leda prema
toplijemu ?međuledenom? razdoblju. Ovo ne isključuje mogućnost da je
prašina od erupcije blokirala Sunčevu svjetlost i ohladila Zemlju, no
pokazuje da taj učinak nije bio dovoljan da izazove dugotrajno
klimatsko zahlađenje i zaleđivanje.
Kada je vulkan Toba u Indoneziji eruptirao prije nekih 74.000 godina,
oslobodio je 2.800 kubičnih kilometara magme ? dovoljno da se ispuni
četvrtina svjetskih jezera. Godine 1992. geolozi Michael Rampino i
Stephen Self pretpostavili su da je prašina nastala ovom erupcijom
mogla uništiti vegetaciju diljem svijeta te je izazvala drastično
smanjenje ljudske populacije ? učinak gotovo isti kao kad divovski
meteorit udari u planet. Klima se već mijenjala prema uvjetima
karakterističnima za uvjete ledenog doba, no Rampino i Self su
pretpostavili da je super-erupcija vjerojatno to još ubrzala.
Leejev tim usmjerio se na vulkanske ostatke iz ranije supererupcije
vulkana Toba. Sedimenti, pronađeni na dnu Južnog kineskog mora i
Indijskog oceana, sadrže slojeve pepela koji su mogli pasti s neba
nakon davne vulkanske erupcije, koja se, kako su
zaključili, zbila oko 788.000 godina.
Iako se čini da se radilo o erupciji nešto manjoj nego je bila ona
koju su proučavali Rampino i Self, a koja je proizvela 800 do 1000
kubičnih kilometara magme, ona je još uvijek ogromna gledano po
standardima većine vulkanskih erupcija. Ipak, ona nije izazvala
promjenu prema hladnoj klimi. Upravo suprotno, ova rana supererupcija
koincidirala je s razdobljem globalnog zagrijavanja.
Lee i njegovi kolege zaključili su da ove velike vulkanske erupcije
možda nisu toliko štetne po okoliš kako se ranije mislilo.
(Hina) br rt
(Hina) br rt