Petrović se rodio 8. svibnja 1946. u Zagrebu, gdje je završio klasičnu gimnaziju. Još kao student filozofije, pokazivao je volju i smisao za pisanje, što se kasnije potvrdilo kad je završio Vjesnikovu novinarsku školu. U Vjesniku radi od 1977.
Nakon višegodišnjeg pisanja o dnevnim događajima u gradu i Hrvatskoj, postigao je visoke novinarske domašaje pišući o energetici, elektronici i računalstvu, a posljednjih godina i o sustavima osiguranja.
Boris Petrović svojim starijim kolegama, vršnjacima i mlađim autorima ostaje u sjećanju kao profesionalac starog kova, ističe se u priopćenju.
Podsjećaju da se on sjajno snašao u novinarskom računalstvu te je pomagao mnogima u novom načinu pripremanja tekstova kad su u zaborav otišli pisaći strojevi.
"Miran i temeljit, nije tražio ni pronalazio senzacije, ali je bio među prvima koji su otkrivali ključne promjene u tehnologijama i sustavima. Njegove su informacije imale uporišta i davale su naslutiti znatne promjene, pa se Vjesnik često citirao i zbog članaka Borisa Petrovića", stoji u priopćenju.
Dodaje se kako ga je "resila temeljitost, stilistika i čistoća jezika u izražavanju", no urednici su mu omogućili da u reportaže o gradu unese i zagrebački štih.
Bio je brižan otac i suprug. U razgovorima je znao rabiti Matoševe stihove, a u zagrebačkoj "spiki"' citirao je Lojzeka Majera, čime je potvrđivao svoju urbanu pripadnost.
Posljednji ispraćaj Borisa Petrovića bit će u utorak, 3. siječnja, u 10,50 sati u Krematoriju.