Britanski se prijestolonasljednik, naime, već povjerio najbližim suradnicima i rekao da ne bi želio vladati kao Charles III. jer su oba njegova prethodnika s tim imenom vladala u jednom od najkrvavijih dijelova britanske povijesti. Charles I. je jedini britanski kralj koji je bio pogubljen, prema naredbi Olivera Cromwella 1649. godine nakon engleskog građanskog rata i kratkotrajnog proglašenja republike, dok je njegov sin i nasljednik Charles II. zbog iste prijetnje 18 godina živio u egzilu, a kada se konačno vratio u domovinu ostao je upamćen kao jedan od najmanje poštovanih engleskih vladara uopće.
Princ od Walesa, koji je kršten kao Charles Philip Arhtur George, uzeo bi ovo posljednje ime kao vladarsko u znak počasti svome djedu Georgeu VI., stanovništvu jednom od najdražih britanskih monarha u posljednjim stoljećima. Također, još nijedan britanski kralj nije se zvao ni Arthur (osim u legendi) ni Philip, i princ Charles smatra da George VII. zvuči puno bolje.
Promjena imena pri preuzimanju trona nije neobična u tradiciji britanske monarhije, to je učinilo čak četvero od posljednjih šestero vladara. Kraljici Victoriji krsno je ime Alexandrina. Njezin sin Albert okrunjen je kao Edward VI., a isto su učinili Edward VII. i George VI. koji su se kao prinčevi odazivali na imena David i Albert.