Uoči izlaska svakoga novog romana Michela Houellebecqa svjetska kulturna scena na neko vrijeme zaustavi dah od silnog iščekivanja i neizvjesnosti te je tako bilo i u povodu izlaska njegova romana "Mogućnost otoka", pisali su početkom rujna zapadnoeuropski mediji.
Michel Houellebecq (Reunion, 1958.) postigao je svjetsku slavu romanima "Elementarne čestice", "Širenje područja borbe" i "Platforma", koji su prevedeni i na hrvatski jezik.
Houellebecq je francusku književnost probudio iz letargije i blažene samodopadnosti, a, kao i njegova učitelja Balzaca, najviše ga zaokuplja presjek društva kroz pojedinačne svijesti, njihove ideje i sudbine, napominje zagrebački izdavač romana "Mogućnost otoka", koji će se pojaviti u knjižarama 21. prosinca.
U svojem najnovijem romanu autor promišlja sebi svojstvene teme - kloniranje, muško-ženske odnose s posebnim težištem na seksu, otuđenost i okrutnost suvremenog svijeta.
U medijskoj raspravi, koja se vodila o značaju Houellebecqova najnovijeg romana, jedni su smatrali kako bi za taj roman morao dobiti najugledniju francusku književnu nagradu "Prix Goncuort", dok su drugi njegov roman ocjenjivali beznačajnim i amoralnim te ga optuživali za veličanje genetske tehnologije i kloniranja.
Kontroverzni francuski književnik, pišući najnoviji roman, na tri se godine iz Irske, u kojoj je nastanjen, bio preselio u Andaluziju tumačeći to time da je u Španjolskoj osjetio posebnu inspiraciju te da su Španjolci u mnogim stvarima manje izvještačeni od Francuza ili Engleza.