U dokumentu od 11 točaka koji se odnosi na neriješeno granično pitanje navodi se među ostalim da Slovenija inzistira na činjeničnom stanju od 25. lipnja 1991. godine koje je kako se dodaje potvrdio i parafirani slovensko-hrvatski sporazum o granici iz 2001.
Dokument sadrži već poznata stajališta po kojima Slovenija ima pravo na teritorijalni izlaz na otvoreno more, a Slovenija je - "ako za Hrvatsku parafirani sporazum nije prihvatljiv" - spremna i na nove pregovore o granici kojim bi se "parafirani" sporazum prilagodio "ekološkoj zoni" koju je prije nekoliko mjeseci proglasio slovenski parlament.
"Slovenija će za sada ustrajati na dogovornom rješavanju graničnog pitanja", navodi se u dokumentu objavljenom na web-stranicama slovenskog Ministarstva vanjskih poslova, te dodaje da je Slovenija unatoč pokušajima Hrvatske da "prejudicira granično pitanje" podržavala njeno uključivanje u EU.
"Europski okvir, odnosno pregovori Hrvatske s Europskom unijom nova su prigoda da se granično pitanje riješi na europskim načelima koja isključuju jednostrane poteze", navodi se u dokumentu.
Iznosi se i ocjena da je zbog neriješene granice otvoreno i više drugih pitanja, pa će Slovenija zato inzistirati da se ona riješe "u skladu s europskom pravnom stečevinom".
U dokumentu naslovljenom "Stajališta o pitanju garancija nekadašnje Jugoslavije za devizne štedne uloge" također se inzistira da je to pitanje koje treba riješiti tijekom pregovora Hrvatske s Europskom unijom. Hrvatska je, navodi se u dokumentu, problem neisplaćene štednje hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci Zagreb koristila za "diskriminatorni tretman" slovenskih banaka pri njihovoj želji da posluju u Hrvatskoj iako je pitanje štednje u Ljubljanskoj banci Zagreb "sukcesijsko pitanje" povezano s raspadom bivše Jugoslavije.
Zato će, navodi se, Slovenija ustrajati na tome da Hrvatska tijekom pregovora s EU omogući slobodno poslovanje slovenskih banaka na hrvatskom tržištu bez uvjetovanja toga rješenjem pitanja štediša jer je to obveza iz europskog "aquisa", odnosno pravne stečevine Europske unije.
Dokument o pitanju devizne štednje ima 14 točaka i sumira uglavnom poznate ranije izjave i stajališta Ljubljane o tom problemu, uključujući i ona da je Hrvatska odbijala da se to riješi arbitražom i da je suprotno svim ostalim državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije odbijala da se štediše isplate "po teritorijalnom načelu".
Iznimka od poznate argumentacije je tvrdnja da je Hrvatska, rješavajući problem štediša Ljubljanske banke Zagreb koji su prenijeli svoja potraživanja na hrvatske banke "isključila nehrvate, uglavnom Srbe, te strance koji se nisu legitimirali takozvanom domovnicom".