Prvi Protokol odnosi se na osnivanje Međunarodnog fonda za naknadu štete zbog onečišćenja uljem, a njime se propisuje da država potpisnica može utužiti i tražiti naplatu štete od odgovornih za zagađenje Jadrana uljem.
Iako podupiru ratifikaciju Protokola, HSP-ovi zastupnici upozoravaju da se zahtjevi za naplatu štete mogu utužiti ako je šteta nastala na području teritorijalnog mora, odnosno gospodarskog pojasa, koji Hrvatska nije proglasila u cijelosti, a ribolovno-ekološka zona ne primjenjuje se na članice EU.
"Ako slučajno to zagađenje na našoj polovici Jadrana izvede neki njemački, francuski ili engleski tanker, onda se možemo, najblaže rečeno, slikati zajedno s tom naftnom mrljom. Ne možemo im niti naplatiti štetu, a da ne govorimo da ih ne možemo zaustaviti", naglasio je 'pravaš Tonči Tadić.
Antun Peruško (SDP) pita, pak, je li moguće od proizvođača, prijevoznika i prerađivača te trgovaca uljem tražiti da dio sredstava ciljano izdvajaju za preradu otpadnih (balastnih) voda na kopnu, čime bi se, smatra, uvelike smanjio rizik od zagađenja mora.
Zastupnici su raspravili i podržali ratifikaciju Protokola kojim se dopunjuje Međunarodna konvencija o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine, na način da se utvrđuje potpuna, ne ograničena odgovornost počinitelja štete kod pomorskih nesreća.
Tim se Protokolom pruža mogućnost da krivac za zagađenje mora nastalo pomorskom nesrećom snosi posljedice sanacije štete.
HSP-ovci su u raspravi pozvali kolege da pruže potporu njihovoj inicijativi da se Jadran proglasi posebno osjetljivim morskih područjem.