Dr. Anđelinović, koji je 1992. obavio obdukciju mrtvih tijela Nenada Kneževića i Gojka Bulovića, civila za čiju se smrt optuženi terete, u cijelosti je potvrdio svoje prijašnje iskaze i obdukcijske nalaze po kojima je smrt obojice posljedica višestrukih ozljeda, odnosno nasilja nad njima.
Kneževićeva smrt bila je nasilna i nastupila je od akutne upale pluća, koja se razvila zbog zadobivenih ozljeda, rekao je Anđelinović, istaknuvši kako su vanjskim pregledom i obdukcijom pronađene oguljotine na koži, krvni podljevi na licu i glavi te otok mozga.
Po njegovu stručnom mišljenju riječ je o teškim ozljedama koje su prouzročili udarci tupo-tvrdim predmetima, dok su strijelne rane, vidljive na Kneževićevoj desnoj podlaktici i potkoljenici, okarakterizirane kao lakše ozljede od ranjavanja iz ručnoga vatrenog oružja.
Za Gojka Bulovića patolog je također ustvrdio da je umro nasilnom smrću te da su ozljede, odnosno prijelomi i podljevi nastali udarcima tupo-tvrdim predmetima.
Po optužnici Knežević je pretučen kad je 12. lipnja 1992. pokušao pobjeći iz Lore, pri čemu je ranjen iz vatrenog oružja. Nakon nekoliko dana preminuo je u splitskoj bolnici. Isti dan u Lori je premlaćen i Gojko Bulović koji je također preminuo u bolnici.
Danas je svjedočila i bivša supruga prvooptuženog Tomislava Duića Tanja Belobrajdić, koja je u prijepornu razdoblju 1992. bila voditeljica službe dežurstva 72. bojne Vojne policije i često je dolazila u Loru. O onome što se događalo s Kneževićem i Bulovićem samo je načula, a imena je zapamtila iz tiska.
U uredu svojega tadašnjeg supruga nije vidjela ni induktorski telefon ni tragove krvi.