Franjo Petrušanec (Poljanec pokraj Ludbrega, 1938.) rano je, pjevajući u amaterskom zboru i kao učenik varaždinske glazbene škole, u varaždinskom kazalištu tumačio male uloge u operama i operetama.
Solo pjevanje diplomirao je 1965. na Muzičkoj akademiji, u klasi profesora Ive Lhotke Kalinskog. Tri godine poslije pobijedio je na Međunarodnom natjecanju u Ženevi arijom kralja Filipa II. u Verdijevu "Don Carlosu".
Mnoge njegove glavne i sporedne uloge označile su vrhunce belkantističkog pjevanja na hrvatskim opernim pozornicama. Smatra se da je on nastavio tradiciju izvrsnih hrvatskih basova, a mnogim se kreacijama upisao u antologiju hrvatskog vokalnog izvoditeljstva.
Od 1966. solist je u zagrebačkoj Operi, u kojoj je ostao do odlaska u mirovinu 1998.
Među njegovim mnogim ulogama ističu se uloge Ramfisa u "Aidi", Orovesa u "Normi", Marka u "Eri s onoga svijeta", Sveslava u "Porinu", Sulejmana u "Nikoli Šubiću Zrinjskom", Dalanda u "Ukletome Holandezu". Osim opernoj posvetio se koncertnoj glazbi.
Ulogom gazde Marka u "Eri s onoga svijeta" poznati je hrvatski bas u zagrebačkom HNK 1997. obilježio 35 godina umjetničkog rada.
Petrušanec je uvijek cjelovito - pjevački, intepretativno i glumački - na najbolji mogući način ostvarivao povjerene mu uloge, a zahvaljujući svojim pjevačkim odlikama i osobnosti, kojom je uvijek zračio s pozornice, bio je jedan od najomiljenijih hrvatskih opernih pjevača, stoji u priopćenju HNK.