Novinarku riječkog dnevnika privatno je tužila pročelnica Ureda Grada Rijeke Ksenija Linić zbog duševnih boli koje joj je, kako je tvrdila u tužbi, uzrokovao satirični tekst u Novom listu napisan u vrijeme afere Riječka banka.
U tom tekstu novinarka je, među ostalim, napisala da "istovremeno dok u Dnevniku Slavko Linić, tadašnji potpredsjednik Vlade izjavljuje kako nema mjesta panici, građani mogu mirno spavati jer im nitko neće uzeti njihov ušteđeni novac, u redu pred deviznim šalterom Riječke banke stajala je Ksenija Linić".
Na prvom suđenju Mrkić-Modrić je oslobođena optužbe na što se žalila Ksenija Linić, priloživši pritom potvrdu Erste banke, sljednice Riječke banke, da navedenog dana, kada je po tekstu novinarke stajala pred šalterom, nije imala transakcija ni promjena.
Vijeće Županijskog suda u Rijeci usvojilo je žalbu tužiteljice i suđenje je vratilo istoj sutkinji koja je vodila i prvi postupak, Vedrani Barbarić-Biasiol koja je danas donijela presudu o kažnjavanju Mrkić-Modrić. Presudu je temeljila na potvrdi Erste banke koja dokazuje da Ksenija Linić tog dana nije imala transakcija.
Najavljujući žalbu na prvostupanjsku presudu, Slavica Mrkić-Modrić za Hinu je ocijenila kako je apsurdno da netko bude kažnjen za klevetu u satiričkom tekstu, posebno zbog činjenice što je višekratno tvrdila da joj nije bila namjera bilo koga oklevetati niti nekome nanijeti štetu.