U prijevodu Jadranke Brnčić i Krune Pranjića te izdanju zagrebačkoga nakladnika "Konzor" ta knjiga hrvatskom čitatelju donosi i autorov predgovor, napisan u kolovozu 2003. u Jeruzalemu, gdje Chouraqui živi.
Hrvatskoga čitatelja autor upućuje na svoj rodni Alžir, gdje je 1917. rođen u židovskoj obitelji vjernoj zapovijedima Tore, te ističe kako je u njegovu rodnom Alžiru slušao dječje glasove kako recitiraju Deset zapovijedi na hebrejskom u sinagogama, na francuskom u crkvama i na arapskom u džamijama.
"Ova je knjiga, a da se nisam konzultirao, pokazala suglasnost teologa judaizma, kršćanstva i islama", piše autor te naglašava kako je "na nama da tu ljudsku baštinu utjelovimo jer vjerujemo da će mir pobijediti rat, a svjetlost tamu".
Ravnatelj NSK-a Josip Stipanov ocijenio je kako je riječ o doista "osobitoj knjizi" u kojoj je opisano životno iskustvo osobe koja traga za temeljnim vrijednostima i istinama koje povezuju sve tri monoteističke religije.
S tom su se ocjenom složili i ostali predstavljači - prevoditelji prof. Jadranka Brnčić i dr. Kruno Pranjić, arabolog Mubera Ždralović i katolički teolog Tonči Matulić.
Prevoditeljica Brnčić napomenula je kako knjiga, koju je autor posvetio uspomeni na učitelja i prijatelja Renea Cassina, glavnoga redaktora Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, sadrži "savjete o održavanju naše veze s ljudskošću". Ali, istaknula je, autor nam postavlja i pitanje - hoćemo li htjeti osigurati mjesto toj utopiji.
Mubera Ždralović smatra kako je autor razdvojio bit Kur'anskih odredbi od njihovih svjesno ili nesvjesno stvorenih deformacija u muslimanskome svijetu. Naglasila je kako se Chouraqui zauzima za oživljavanje projekta ljudskoga bratstva, a da pri tom ne zagovara bilo kakvu vrstu sinkretizma.
Tonči Matulić ocijenio je da Chouraquijeva knjiga "ponovno budi ono najiskonskije i najzbiljnije u nama što je, uslijed povijesnih Scila i Haribda , zaboravljeno", te "želi doći do konkretnoga čovjeka koji traži odgovore na konkretna bitna pitanja".
Pater Bonaventura Duda pročitao je pak zadnje retke Chouraquijeve knjige u kojima stoji: "Deset zapovijedi otvaraju nam vrata utopije, danas najviši uvjet našeg preživljavanja, koje u sebi sadrže Univerzalnu deklaraciju dužnosti čovjeka kako bi gradio svijet i napokon pomirio Čovjeka s ljudskošću".