U njemu su objavljeni radovi s istoimenog znanstvenog skupa "Fenomen 'krstjani' u srednjovjekovnoj Bosni i Humu", održanog 2003. u Zagrebu.
Akademik Franjo Šanjek istaknuo je da su se bosansko-humski krstajni, čije djelovanje povijest prati od 13. do sredine 15. stoljeća, zalagali za povratak izvornom kršćanstvu u duhu siromaštva i zajedništva pracrkve.
Po njegovim riječima, taj ideal bosansko-humski krstjani iščitavali su iz Djela apostolskih i drugih novozavjetnih spisa.
To im je bilo moguće, tvrdi Šanjek, jer su prakticirali zajedništvo u svakodnevnom dodiru s marginalnim ljudima - gradskom sirotinjom, prezaduženim ruralnim pučanstvom, žrtvama demografske eskplozije, gospodarskih i monetarnih transformacija.
Krstjani su, tvrdi Šanjek, ispravno shvatili da izobilje jednih u sebi uključuje bijedu drugih, pa su izlaz iz krize uzaludno tražili u pesimističnom pogledu na svijet.
Usporedio ih je s katarima, patarenima, bogumilima i lyonskim siromasima Petra Valdesa, tvrdeći da su zbog toga naišli na osudu Rimske crkve i završili na marginama kršćanstva.
Zbornik je obuhvatio različite aspekte djelovanja bosanske Crkve - religiozni, društveno-politički, intelektualni i kulturni život njezinih pripadnika koji su se u duhu evanđeoske pravednosti suprotstavljali nepravdi, pohlepi i nasilju.
Jedan od središnjih tekstova u Zborniku je "Bilinopoljska abjuracija iz 1203.", akademika Luje Margetića. Riječ je o pismu ugarskog kralja Emerika papi Inocentu III. o tome da je Kulin ban sa svojim vjernicima na braniku prave vjere i da su se potpuno pokorili papinu legatu Ivanu de Casamarisu.
U Zborniku je objavljeno 26 tekstova, a osim Šanjeka predstavili su ga Zrinka Pešorda-Vardić i Salih Jaliman.