Zvona su zvonila 15 minuta od 9.30 sati ujutro, u vrijeme kada se dogodila katastrofa 1. studenoga 1755. zatekavši brojne vjernike u crkvama u povodu blagdana Svih svetih.
Dva i pol stoljeća kasnije, kardinal msgr. Jose Policarpo, patrijarh Lisabona, služio je komemorativnu misu u ruševinama gotičkog karmelićanskog samostana u središtu grada, preostalih još od potresa.
Potres se sastojao od tri snažna udara čija se jačina danas procjenjuje na između 8,7 i 9 stupnjeva prema Richteru.
Devedeset minuta poslije potresa slijedio je plimni val, a požari koje je potres izazvao gradom su harali još šest dana.
Lisabon je tada imao 250.000 stanovnika.
U gradu je poginulo više od 12.000 ljudi, a još nekoliko tisuća poginulo je u obalnim područjima pogođenim tsunamijem.
Potres se osjetio od sjevernih afričkih obala sve do Finske, a smrtonosne poplave pogodile su obale Sredozemnog mora, Španjolske i sjeverne Afrike.
Prema povjesničarima, u Lisabonu je uništeno 85 posto građevina, uključujući tek otvorenu operu, tržnicu zlata i začina, kraljevsku palaču i luku, u to doba najznačajniju u Europi.