O književnosti čileanskih književnika hrvatskoga podrijetla govorili su profesorica zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Mirjana Polić Bobić, hispanistica Željka Lovrenčić, književnica Mirjana Nekić i prevoditelj knjiga sa španjolskoga na hrvatski jezik Jerko Ljubetić.
Dijelove teksta iz knjiga čitao je glumac Dubravko Sidor.
Polić Bobić je ocijenila kako čileanski književnici hrvatskoga podrijetla u svijest španjolskoga govornoga područja unose elemente hrvatskoga mentaliteta.
Tekstovi trojice književnika govore o sjećanju, ustvrdila je, dodavši kako se radi o svojevrsnoj usmenoj spoznaji koju su u djetinjstvu o svom podrijetlu primili od predaka.
"Pisani su vrlo dobrim pripovjedačkim umijećem bez puno psihologiziranja," dodala je.
"Priče su intimni zapisi obiteljskoga iskustva, rekla je, napomenuvši kako su one "zapravo dio povijesti hrvatskoga iseljeništva u Čileu pretočen u jednu vrlo lijepu prozu".
Lovrenčić je podsjetila kako u Čileu djeluje dvjestotinjak književnika hrvatskoga podrijetla. Rekla je kako Domingo Mihovilović Tessiera u "Luki Miliću kirurgu" obrađuje sukob naraštaja doseljenih roditelja i njihove djece, koja su se uklopila u čileansko društvo.
Juan Mihovilovich Hernandez u svojoj knjizi "Njezine bose noge po snijegu" obrađuje sudbinu žene koja se u teškim životnim uvjetima pokušava održati na životu, dodala je.
Knjige je objavila splitska naklada Bošković.