Knjiga govori o problemu Haaga, njegovoj svrsi i ideji, problematizira pitanja zloporaba, političkih pritisaka i mehanizama koji ih omogućuju, rekao je predstavljajući knjigu kolumnist Jutarnjeg lista Branimir Pofuk.
Autorica Višnja Starešina kazala je kako je pripremajući knjigu nakon niza godina praćenja rada Haaškog tribunala, od njegovih početaka, i pročitanih brojnih transkripata shvatila kako je o njegovu radu malo znala, što ju je, kako je rekla, iznenadilo i rastužilo. Od Haaškog suda smo mnogo očekivali i imali puno iluzija i vjerovali u njegovu korektnost. No, Sud je sebi uzeo mandat pisanja povijesti i senzibiliziranja javnosti za stavove Tužiteljstva. Strašno je bilo čitati presude nastale na temelju sumnjive vjerodostojnosti i iskazima zaštićenih svjedoka koji su bli pripadnici obavještajnih službi, jer je zaštita svjedoka bila zamišljena radi zaštite žrtava rata, a ne manipulacije suda i u funkciji montiranih procesa, rekla je Starešina.
No, upozorila je, nema ni jedne optužnice za zločin nad Vukovarom, niti protiv ikoga iz vojnog vrha bivše JNA koja je pripremala i izvela zločinački plan agresije na Hrvatsku, dok je načelnik Glavnog stožera HV-a pokojni Janko Bobetko optužen za etničko čišćenje triju sela na području na kojem je inače izvedena legitimna obrambena vojno-redarstvena operacija.
Moja istina o Haaškom sudu nije ni definitivna ni konačna, no vjerujem da je moja knjiga pokušaj iskoraka u senzibiliziranju javnosti nad radom Tužiteljstva i Suda ne štedeći pri tom ni hrvatsku stranu, kazala je Starešina.
Profesorica Pravnog fakulteta zagrebačkog sveučilišta i članica odvjetničkog tima Darija Kordića, Ksenija Turković rekla je da Starešina opisuje kako su tekli sudski postupci, o selektivnom prikupljanju dokaza i impresionira lakoćom kojom povezuje stvaranje planova, utjecaje politike i zbivanja na terenu. Knjiga pokreće dijalog koji u našem društvu ne smije izostati i ne smijemo prestati biti kritični prema drugima, ali i samima sebi, naglasila je. Govoreći o radu Haaškog suda kazala je kako je na početku među sucima bilo najmanje onih čija je specijalnost bila kazneno pravo, da je bilo brojnih nesnalaženja u hibridnim sudskim postupcima i kombinacijama raznih političkih i pravnih teorija. Sud si je zadao zadatak utvrđivanja povijesne istine na području bivše Jugoslavije, a to je jednostavno nemoguće, jer su na sudu obrana i tužiteljstvo suprostavljene strane i iznose samo one dokaze koji im idu u prilog. Od njih mnogi nisu ni izvedeni, a svjedoci su bili instruirani i pripremani pa se nije mogla dobiti prava slika, navela je Turković.
Nekadašnji hrvatski veleposlanik u Haagu Branko Salaj govorio je o svojim iskustvima prigodom utemeljenja tribunala i ključnoj tezi podijeljene krivnje na sve strane sudionice u oružanom sukobu na prostoru bivše Jugoslavije.
Knjigu Višnje Starešine "Haaška formula" izdao je nakladnik Stih u okviru biblioteke Hrvatska i svijet, a urednik je Ante Kostelić.