Ukidanjem stanarskog prava oko 7000 stanara postalo je zaštićenim najmoprimcima. Takvim načinom rješenja, koji državu ništa ne košta, nisu zadovoljni ni stanari, ni vlasnici stanova.
Stanarsko pravo na privatnom stanu stvoreno je u bivšoj državi, a ostavljeno je kao teret sadašnjoj državi i ona ga treba na zadovoljavajući način riješiti kako za stanare, tako i za vlasnike stanova, kaže se u priopćenju. Prema stanarima takvih stanova država se različito odnosi: svi su imali stanarsko pravo, jedni su stanove na temelju tog prava otkupili, a drugima to nije omogućeno, ističe Udruga.
Također, Udruga se zalaže za rješavanje statusa stanara u domarskim stanovima i adaptiranim prostorima u kojima živi oko tisuću obitelji. Ne bi se smjelo dogoditi da završe na ulici i postanu socijalni problemi, kaže se u priopćenju.
Udruga stanara u priopćenju podsjeća da su se društveni stanovi konfisciranog porijekla prodavali do polovice srpnja 1993., zatim je prodaja zaustavljena, a 1996. Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine određeno je da se konfiscirani stanovi vrate prijašnjim vlasnicima. Ustavni sud ukinuo je zakonsku odredbu da vlasnik, ako se namjerava useliti u svoj stan, mora zaštićenom najmoprimcu osigurati drugi useljiv stan pod uvjetima za stanovanje koji nisu za njega nepovoljniji.
Takvom zakonskom regulativom povrijeđeno je ustavno pravo jednakosti pred zakonom građana koji su imali stanarsko pravo, ističe Udruga. Poziva se i na Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1096 iz 1996. Po toj rezoluciji prijašnjim se vlasnicima ne može vratiti oduzete stanove na koje su njihovi stanari u dobroj vjeri stekli stambeno pravo, nego im treba dodijeliti pravednu materijalnu naknadu.
Predstavnici Udruge stanara Hrvatske ističu da su pokušali ostvariti neposredne kontakte s nadležnim ministarstvima za rješavanje navedenih problema, ali, kažu, za to nije bilo sluha.