Kako je to u prologu napisao Hoffman, urednik vanjske politike u "Washington Postu", to je "kronika šestorice ljudi koji su postali vođe nove Rusije, arhitekti i apostoli novoga poretka koji su do kraja 90-ih stekli golemu političku moć ili krupno bogatstvo, ili jedno i drugo".
Ta "moćna šestorica" su: Boris Berezovski, Vladimir Gusinski, Mihail Hodorkovski, Aleksander Smolenski, Anatolij Čubajs i Jurij Lužkov . Za njih Hoffman kaže da, "premda se njihove priče razlikuju, os ime je zajednička - nagomilali su i izgubili neviđeno bogatstvo, preoteli krunske dragulje ruske industrije, zapovijedali privatnim vojskama, igrali uloge 'kingmakera' u vrijeme izbora i ovladali zemljom i njenom financijskom prijestolnicom Moskvom".
Knjigu je objavila izdavačka kuća - "Metropress", a njezin direktor Ratko Bošković, inače komentator "Jutarnjega lista" je i prevoditelj knjige s engleskoga izvornika na hrvatski jezik.
Novinar Antun Masle rekao je da se radi o iscrpnomu novinarskom radu temeljenom na sustavnom praćenju ruskih medija, odnosno brojnim intervjuima sa spomenutim ruskim tajkunima, njihovim službenicima te političarima koji su im postupno postajali "servisno osoblje".
I dok autor, dodao je, ne može vjerovati da se na tako banalan način može zaraditi toliko novca, Masle smatra da Hoffman ruskim tajkunima ne zamjera brzo bogaćenje nego činjenicu što nisu stvorili nikakve nove vrijednosti.
Ekonomski stručnjak Davor Štern bio je "živi svjedok" toga razdoblja jer je u Moskvi živio i radio od 1982. do 1994.
Hoffmanova knjiga, istaknuo je Štern, osvrće se na "prvu garnituru oligarha koja je u ruskoj privatizaciji prigrabila čak i više od mogućega". To što se dogodilo tijekom privatizacije u Rusiji ni bilo moguće bilo gdje drugdje jer je riječ o zemlji golemog prirodnog bogatstva, dodao je Štern spomenuvši i podatak da je oko 90 posto ruskih oligarha židovskoga podrijetla što dovodi do jačanja antisemitizma u Rusiji.
Za Šterna bi bilo zanimljivo "vidjeti" i knjigu o hrvatskoj tranziciji koja bi, kao i Hoffmanova, sadržavala samo podatke. Bošković pak smatra da bi takva knjiga bila moguća samo "iz pera" stranog novinara.