Profesor Benjamin Brenner u članku u časopisu Tromboza i hemostaza piše kako je Isusova smrt, a prema tradiciji ona se dogodila 3-6 sati nakon početka razapinjanja na križ, vjerojatno izazvana krvnim ugruškom koji je dospio u pluća.
Plućnu emboliju koja vodi u naglu smrt zna izazvati imobilizacija, višestruke traume i dehidracija, kaže Brenner, istraživač u Medicinskome centru Barnbamu u Haifi.
"Sve to odgovara Isusovu stanju i prilično je vjerojatno da je upravo to bio glavni uzrok smrti razapinjanjem", piše u tome članku utemeljenom na vjerskim i medicinskim tekstovima.
Jedna studija iz 1986. u časopisu Journal of the American Medical Association, spomenula je mogućnost da je Isus imao krvni ugrušak, ali zaključila je da je umro od gubitka krvi.
No Brenner kaže da je istraživanje zgrušavanja krvi u zadnja dva desetljeća znatno napredovalo i novija istraživanja povezuju nepokretnost putnika na prekooceanskim letovima s trombozom vena, popularno nazvanom "sindromom ekonomske klase". Kod tih se putnika zna razviti potencijalno fatalan krvni ugrušak, najčešće u potkoljenici.
Prije razapinjanja, prema Brennerovim riječima, Isus je mučen, ali taj izraelski istraživač zaključuje da ga "sama količina izgubljene krvi" ne bi ubila.
Isus je bio posebno ugrožen, kaže Brenner, jer je bio Židov iz Galileje, danas na sjeveru Izraela, a upravo je za Galilejce karakteristična trombofilija, rijedak poremećaj u kojom krv ima povećanu tendenciju zgrušavanja.