Kako je rečeno, Marijanović uz četiri studije iz prethodne knjige, donosi još 19 novih studija, portretnih rasprava i eseja koje su tematski ili portretno vezana za slavonske prostore.
Autor otkriva nepoznatu, još nekomentiranu građu na kojoj gradi svoje teze, pitajući se kako se treba postaviti u općoj globalizaciji prema regionalizmu odnosno zavičajnosti u književnosti, istaknuo je akademik Miroslav Šicel.
Po njegovoj ocjeni, Marijanović i u drugoj knjizi pokazuje kontinuitet svojih dosadašnjih istraživanja. Prva je cjelina vezana za početke slavonskih početaka, odnosno književnojezičnu baštinu staro-slavonskih pisaca, te odnosa Gundulića i baroknih pjesnika Slavonije. U cjelini o književnopovijesnim iznovljavanjima autor obrađuje prinos Franje Fanceva poznavanju hrvatske književnosti u Slavoniji, prosudbe Ivana Milčetića Relkovićeva "Satira", eseje o Blažu Tadijanoviću, te Matiji Petru Katančiću. Marijanović posebno obrađuje književno društvo "Javor" i Javoraše, kao i književni časopis "Mladost" i Mladostaše, te zapise o Cesariću, Tadijanoviću i Radaušu. Posljednja cjelina posvećena je hommageima Pavlu Blažeku, Anti Gradašu i Matku Peiću.
Postavljajući slavonsku književnost u europski kontekst Stanislav Marijanović nastoji prikazati stare teme na novi i drugačiji način, rekla je njegova nekadašnja asistentica na osječkom Pedagoškom fakultetu i književnica Julijana Matanović.
Stanislav Marijanović rođen 1935. u Kloštru Podravskom, gimnaziju je završio u Osijeku, a kroatistiku, rusistiku i poslijediplomski studij na zagrebačkom filozofskom fakultetu. Od 1978. na osječkom Pedagoškom fakultetu predaje povijest i dijalektologiju hrvatskog jezika. Autor je niza znanstvenih radova s područja društveno-humanističkih znanosti.
(Hina) xkt yaz