Neki pravni stručnjaci poput Ljube Bavcona i Zlatka Dežmana izjavili su da bi Ribičič mogao biti suđen samo po zakonima koji su važili u vrijeme počinjenja zločina, a 1945. godine tadašnje jugoslavensko zakonodavstvo još nije poznavalo zločin genocida koji je međunarodnim konvencijama priznat tek kasnije u međunarodnom pravu.
Ne spominjući konkretan slučaj, iz ureda državne tužiteljice Barbare Brezigar priopćeno je da se u takvim slučajevima valja pozivati na četvrtu hašku konvenciju iz 1907. godine i sporazum iz Londona koji omogućuje "retroaktivno" suđenje prema kaznenim odredbama koji u vrijeme počinjena zločina nisu važili.
Bivša državna tužiteljica i nekadašnja ministrica pravosuđa Zdenka Cerar rekla je da je kriminalistički tim koji se bavi istraživanjem poratnih zločina još od svog osnutka 2001. godine dobio uputstva da je njen posao usmjeren na istraživanje genocida. Od poratnih zločina koji su u pitanju prošlo je 60 godina, pa u suprotnom prijeti zastara iako po slovenskom zakoniku ne zastarijevaju niti zločini protiv čovječnosti, ni protiv ratnih zarobljenika ni protiv civila.
Slučaj s predmetom Mitje Ribičiča za kojega su istražitelji našli dokument da je u svibnju i lipnju 1945. sastavljao popise zatvorenika koji su kasnije ubijeni bez sudske presude, predan je okružnom tužiteljstvu u Ljubljani koje mora odlučiti hoće li pokrenuti sudsku istragu ili odbaciti prijavu. Naravno, tužiteljstvo ima i pravo na promjenu kvalifikacije zločina za koje terete 86-godišnjeg Ribičiča koji je neposredno nakon II. svjetskog rata bio zamjenik načelnika slovenske OZNA-e, a kasnije obnašao čitav niz najviših političkih, državnih i partijskih dužnosti.