U izvještaju se ocjenjuje da u sudstvu, vojsci i policiji nije bilo bitnih reformi i ističe da je suočavanje s političkim naslijeđem Slobodana Miloševića, koje srbijanska vlada djelomično rehabilitira, neophodno za stabilnost čitave regije.
U izvještaju se kao pozitivno ocjenjuje promjena politike u suradnji s Haškim sudom (ICTY) i naznake veće spremnosti za dijalog o statusu Kosova, kako s međunarodnom zajednicom, tako i s kosovskim Albancima, zahvaljujući čemu je - umjesto nove izolacije - Srbija dobila zeleno svjetlo za početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji.
U drugim važnim područjima, međutim, politika Beograda je bila regresivna, ocjena je ICG-a. Politika "korak naprijed - korak nazad", kaže se u izvještaju, znači da će biti potreban stalni međunarodni pritisak kako bi se reforme održale i kako bi došlo do stvarnog napretka.
U izvještaju se naglašava da "dobrovoljne" odluke haških optuženika da se predaju najbolje pokazuju da je koordinirana politika EU-a i SAD-a djelotvorna, jer je jasno stavila do znanja da nema pomaka na putu ka EU-u bez suradnje s Haškim sudom. Ta suradnja je unaprijeđena, kaže se, ali je i dalje površna, dok su napori za suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima slabi.
Sve u svemu, kaže se u izvještaju, vlada premijera Vojislava Koštunice i dalje nastoji rehabilitirati značajne segmente Miloševićevog naslijeđa, postavljajući kadrove iz njegovog vremena na položaje u policiji, sudstvu i vojsci i koristeći suđenje za ubojstvo premijera Zorana Đinđića za napad na prozapadnu politiku i političare. Iz toga ICG zaključuje da bitnih reformi u tim segmentima, vojnom, policijskom i sudskom, nije bilo.
Sve dok se ne suoči sa stvarnim značenjem tog naslijeđa, odnosi Srbije s drugim dijelovima nekadašnje Jugoslavije i stabilnost zapadnog Balkana bit će neizvjesni, ocjenjuje se u izvještaju, te se zaključuje da će biti potreban snažan i koordiniran međunarodni pritisak, kako bi se spriječilo daljnje nazadovanje u Srbiji.