Nasilje je bilo potaknuto suđenjem dvadesettrojici lokalnih poslovnih ljudi optuženih za vjerski ekstremizam te ih je skupina muškaraca oslobodila iz zatvora prethodno napavši policijsku postaju i vojnu bazu kako bi se domogla oružja.
No, osim navedene skupine, osloboditelji su iz zatvora pustili i druge zatvorenike i zauzeli zgradu pokrajinske vlade uz oduševljene poklike okupljene mase.
Slijedila je odmazda koju su izvela pojačanja vojnih postrojbi što su otvorile vatru na prosvjednike ubivši i do tisuću ljudi, kako tvrdi međunarodna organizacija Human Rights Watch. Svjedoci tvrde da je upravo vojska u toj akciji usmrtila i 10 pripadnika policije koje su pobunjenici držali kao taoce, a čije žrtve jedino priznaje režim predsjednika Islama Karimova.
Agencija Reuters, čiji je dopisnik vidio kako vojnici otvaraju vatru na okupljenu gomilu, prikupila je stajališta aktera i analitičara o događajima u Andižanu koji su još uvijek vrlo slabo rasvijetljeni.
Tako uzbekistanski predsjednik Islam Karimov, koji svojom zemljom vlada željeznom rukom, potpuno niječe bilo kakve civilne žrtve. On je nakon krvoprolića opisao pobunjenike kao "naoružane kriminalce" povezane s islamskom zabranjenom skupinom Hizb ut-Tahrir koja je međutim, opovrgnula bilo kakvo sudjelovanje u događajima. Skupina tvrdi da se bori za uspostavu islamskog kalifata diljem središnje Azije, ali ne odobrava nasilna sredstva.
Karimov i njegova vlada organizirali su ovoga tjedna obilazak Andižana za strane diplomate i novinare kako bi demantirali navode o krvavom gušenju prosvjeda ali analitičari upozoravaju da su posjetiteljima propustili pokazati samo poprište nasilja.
Karimov, bliski saveznik Sjedinjenih Država u njihovu ratu protiv terorizma koji je Amerikancima ustupio i zračnu bazu za potrebe rata u Iraku, na Zapadu je kritiziran zbog zatvaranja tisuća islamskih disidenata. No, svoju politiku čvrste ruke opravdava prijetnjom militantnog islama pa tako tvrdi da su bombaški napadi na glavni grad Taškent i na Buharu (na drevnom putu svile) u kojma je lani ubijeno 50 osoba, djelo islamskih ekstremista koje obučava mreža al-Qaida.
Sasvim drukčije viđenje pobune u Andižanu iznio je Saidžahon Zainabitdinov, lokalni čelnik skupine za ljudska prava Appeal, koji tvrdi da su 23-ojica poslovnih ljudi "skromni i pobožni" građani koji su se sastajali kako bi čitali neobjavljene knjige muslimanskog teologa Akrama Juldaševa, koji je u zatvoru, te da su optužbu o njihovoj navodnoj pripadnosti terorističkoj organizaciji izmislile sigurnosne službe.
Muškarci koji su oslobodili skupinu iz zatvora rođaci su i prijatelji koji su uzeli zakon u svoje ruke. Njihov potez bio je poticaj za širenje pobune u kojoj je sudjelovala gomila nezadovoljnika osiromašenih gospodarskim kolapsom i korupcijom u zemlji, pojašnjava Zainabitdinov.
"Možda će se moja usporedba činiti pretjeranom, no, kao Bastilla u Francuskoj tako je i lokalni zatvor u Andižanu bio simbol tiranije i nepravde za sve nas i stoga je morao pasti jednoga dana", rekao je.
Američki State Department i službeni Washington zabrinuti su zbog toga jer su iz zatvora pobjegli i drugi zatvorenici među kojima bi moglo biti "pripadnika Islamskog pokreta Uzbekistana (IMU), organizacije koju smatraju terorističkom".
Karimov je okrivio IMU za bombaški napad na Taškent 1999. u kojemu je poginulo više od desetak osoba. Skupina je bila aktivna u središnjoj Aziji krajem 90-tih no njihov je vođa navodno ubijen 2002., te analitičari tvrde da ona više i nije aktivna.
Suprotno američkom stajalištu, Europska unija pozvala je uzbekistansku vladu na odgovornost tvrdeći da bi prosvjed mogao biti rezultat nepoštivanja ljudskih prava i pravne države i motivirana nezadovoljstvom jer vlada ne čini ništa da ublaži siromaštvo.
Reuters ipak napominje da takvo stajalište Unije govori o motivima prosvjednika, ali ne i o motivima pobunjenika. Kad je riječ o Rusiji, ona je osudila "provokacije ekstremista u Uzbekistanu".