U samo 15 minuta 11. svibnja 1945. iz svojih je domova protjerano 13.000 uglavnom žena, djece i staraca u koncentracijske logore u Valpovu, Josipovcu i Krndiji te u mnoge pustare u Slavoniji, Baranji, Srijemu i Bačkoj, rekao je predsjednik Zajednice Nikola Mak.
Podsjetio je kako je kroz valpovački logor prošlo oko 3000 Nijemaca i Austrijanaca, a pretpostavlja se da ih je 1500 ondje i umrlo, premda ima podataka za 1076 osoba na osnovi zapisa jednog svećenika, koji je i sam bio u logoru. Odavanjem počasti tim nedužnim žrtvama, danas odajemo počast i svim nedužnim žrtvama fašističkog režima, rekao je Nikola Mak, koji je i sam kao sedmogodišnji dječak bio u valpovačkom logoru.
O tom strašnom zločinu protiv čovječnosti 45 godina nije javno objavljena nijedna riječ, nije iskazano žaljenje, "čak što više, opravdana je sumnja da su namjerno nepovratno uništeni svi popisi logoraša i sva izvorna logorska dokumentacija", rekao je. Podsjetio je da je prije 60 godina, 11. svibnja 1945., u Hrvatskoj počela primjena zloglasne odluke Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine o protjerivanju Nijemaca i Austrijanaca. "Proglašeni smo kolektivnim krivcima za nacističke zločine, i u to je ime počeo genocid nad nama", rekao je Nikola Mak.
Na današnjemu komemorativnom skupu, osim valpovačkoga gradonačelnika Radoslava Jurića, bili su predstavnici Osječko-baranjske županije, izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora Nevenka Majdenić, zamjenik veleposlanika SR Njemačke u Hrvatskoj dr. Laurids Holscher te potpredsjednik Svjetskog saveza podunavskih Švaba Rudolf Reimann i valpovački župnik Josip Matanović.
Svi su oni iskazali žaljenje zbog zločina počinjenih nad nedužnim civilima, osuđujući svaki zločin bez obzira na to tko ga počinio.
Na valpovačkome groblju bili su predstavnici Nijemaca i Austrijanaca iz Osječko-baranjske županije, Vukovara, Zagreba i Splita. Mnogi od njih bili su u valpovačkome koncentracijskom logoru i svjedočili su kroz kakve su patnje i iskušenja prolazili premda su bili djeca ili mladići i djevojke, mnogi su među njima ostali bez roditelja, pa i cijelih obitelji.
Ispred spomenika žrtvama valpovačkoga logora položeni su vijenci i zapaljene svijeće.