Sve to i više o zahodima možete vidjeti u međunarodnom muzeju zahoda Sulabh u New Delhiju, što je prilično neobično za zemlju u kojoj otprilike sedamsto milijuna ljudi nuždu obavlja na otvorenome.
Muzej bilježi povijest zahoda zadnjih pet tisuća godina i želja mu je educirati ljude o zdravstvenim i socijalnim aspektima higijene. U njemu su izloženi modeli zahodskih školjki iz šezdeset zemalja, ukrašene komode, cvijećem oslikani pisoari i zahodi kraljeva i građana.
Od primitivne "rupe u zemlji" do najmodernijih mikrovalnih zahoda bez vode u mornarici Sjedinjenih Država, muzej Sulabh pruža zanimljiv uvid u nešto što nam se svakodnevno podrazumijeva.
Muzej je 1994. otvorio indijski socijalni reformator Bindeshwar Pathak i jedini je takav muzej u svijetu.
Francuski kralj Ljudevit XIII. dao je ugraditi zahod plod prijestolje. U indijskome je muzeju replika toga prijestolja koje je nagnalo dvorsku ludu da kaže kako je neobično što kralj jede u samoći, a nuždu obavlja javno.
Srednjovjekovna Europa običavala je svoje fekalije izbacivati kantama kroz prozor, što je potaknulo žene da počnu nositi visoke pete, naučit ćete u muzeju. Godine 1641. svinje su puštene na ulice europskih gradova kako bi jele ljudski izmet, a 1688. šef policije u Francuskoj naredio je da sve kuće moraju imati zahod. Do 1771. Europa je imala prve zahode s naplatom.
Jeste li se ikad pitali odakle toaletni papir? Dok ga 1857. nije izumio Amerikanac Joseph Cayetty, ljudi su se služili svime i svačim, od platna, i kamenja, do lišća i stranica knjiga.
Od ostalih bizarnosti iz indijskoga muzeja, svakako je vrijedno spomenuti model jednoga čikaškoga frizera iz 1966. Taj zahod radi kao stimulator guze: masira vas i liječi konstipaciju.