"Nadležni su navikli da je njihov sud konačan i da im nitko ništa ne može. Oni se raduju što su još jednom namagarčili strance. Kako Bugare, tako i Hrvate. Ni predsjednik Srbije ni Ministarstvo vanjskih poslova ne objašnjavaju što je poduzeto i što se poduzima kako se ne bi ponovila slična sramota", piše Ramač.
"Država Srbija odlučila je da ne čačka ni po čijoj ratnoj prošlosti. Točnije, upriličila je samo suđenja koja nije mogla izbjeći. Za Ovčaru, recimo. Priredit će još neka, ako se od nje zatraži. Izbjegavat će što god bude mogla, kao i dosad. Nedavno je u Vukovaru započet proces protiv skupine osumnjičenih za teške zločine. Dio njih sretno boravi u Srbiji. Snašli se. I primirili. Njihovi susjedi znaju što su oni činili tamo preko. Vojvođanska policija zna njihove adrese. I? Nikom ništa. To jest, nikome ne pada na pamet da ih hapsi, ispituje i isporučuje susjednoj državi. Zbog njih su, dakako, sumnjivi i oni koji nikad nisu uzeli pušku. I oni koji nisu ukrali ni žvaku. Sumnjiva je i policija koja ih ne goni", piše Ramač. Nastavlja da je pukovnik Branković "po dolasku iz Hrvatske vjerojatno napredovao po svim pravilima službe", pri čemu je "jedan od onih koji su iskoristili neslužbenu ali važeću odluku države da neće dirati koga baš ne mora".
"Iz rečenog ne slijedi da je unaprijed kriv svatko koga su okrivili u Hrvatskoj ili negdje drugdje. I da je zločinac svatko tko se zatekao na ratištu. Slijedi samo to da se i državi i njezinim građanima kad-tad obija o glavu žmirenje pred stvarnošću. Ma koliko samozadovoljno djelovali dužnosnici, morali bi znati da skandal neće proći tako jeftino. Pogotovo ako nitko ne bude pozvan na odgovornost", piše autor zaključujući da Bugarsku ne more slične brige, jer ona ide u Europu i jer "nije uludo ratovala, pa ne mora svim snagama braniti ratnike, ratne profitere i svekoliko ratno naslijeđe".