U 2002. novostvorena vrijednost po zaposlenom iznosila je 2,48 kuna, 2003. je taj pad nastavljen, a iz podataka za šest mjeseci prošle godine proizlazi da je novostvorena vrijednost 1,74 kunu manja nego u 2000. kada su zaposleni stvarali 3,32 kune nove vrijednosti, kazao je Pulić na seminaru "Efikasnost gospodarstva - stanje i mogućnosti povećanja".
Pulić je napomenuo da se taj trend i dalje nastavlja, jer su u Hrvatskoj u prvih devet mjeseci 2004. tvrtke hrvatskog gospodarstva stvorile manje dodane vrijednosti nego 2003. usprkos povećanju ukupnih prihoda, a opadanje stvaranja dodatne vrijednosti je problem koji muči hrvatsko gospodarstvo niz godina.
Dodana vrijednost je novostvorena vrijednost koja se izračunava na temelju poslovnih prihoda kada se oduzmu troškovi na tržištu nabavljenih proizvoda i usluga, ili na temelju operativnog prihoda plus izdvajanja za zaposlene i amortizacija. Po istim je podacima u 2001. ta vrijednost iznosila gotovo 450 milijuna kuna, 2002. 350 milijuna, 2003. oko 330 milijuna kuna, a za cijelu 2004, po sadašnjim bi podacima, moglo biti stvoreno oko 300 milijuna kuna.
Od 210 tvrtki od posebnog državnog značaja, samo 25 radi s efikasnošću koja je iznad prosjeka hrvatskog gospodarstva, dok je preostalih 185 neefikasnije od tog prosjeka, kazao je Pulić.
Prosječna efikasnost intelektualnog kapitala (ICE) u tih 210 tvrtki je 1,86, odnosno te tvrtke su na jednu uloženu kunu u zaposlene ostvarile samo 1,86 kune dodane vrijednosti, dok je prosjek hrvatskog gospodarstva 2,23, kazao je. Ako se pogleda popis 50 niskoefikasnih tvrtki, koje predvode Hrvatske željeznice i Hrvatska pošta, njihova je ukupna efikasnost intelektualnog kapitala 1,02 kune.
Pad stvaranja dodane vrijednosti podjednako pogađa javni sektor i privatne tvrtke, a prikazivanje ukupnog prihoda zavarava, jer se iz njega ne vidi koliki je dio stvorene dodane vrijednosti, smatra Pulić.
Ističe da hrvatski menadžeri moraju promijeniti stav prema efikasnosti i uvidjeti da ona pomaže svima, jer se iz stvaranja dodane vrijednosti namiruju i potrebe razvoja tvrtke, plaće zaposlenih, vlasnici tvrtki i država. Hrvatske tvrtke moraju uvesti promjene sa postojeće industrije i usluga prema onima koje povećavaju dodanu vrijednost, istaknuo je.