Prvosvibanjska okupljanja i povorke odvijali su se kao i svake godine u Indoneziji, Manili, Pakistanu i Australiji.
Ali Kina, teoretski komunistička, obilježila je ovaj 1. svibnja rekordnim šopingom i turističkim putovanjima.
U Manili je praznik rada zasjenio strah od državnog udara i velike mjere sigurnosti zbog toga poduzete. Oko 10.000 radnika i sindikalista okupilo se u tradicionalnoj povorci, dok su policajci zauzeli položaje strahujući od državnog udara protiv predsjednice Glorie Arroyo.
Prosvjednici su se okupili u dva dijela glavnog grada, a snage reda spriječile su ujedinjenje dviju skupina i kretanje prema predsjedničkoj palači, kao što je bilo predviđeno.
U Indoneziji su tisuće radnika zahtijevali bolje uvjete rada te da se praznik rada proglasi neradnim danom. U Džakarti se 4.000 ljudi okupilo na poziv sindikata i krenuli su do predsjedničke palače.
U Pakistanu su tisuće prosvjednika tražili povećanja plaća i zaposljenja.
Najveći marš se odvijao u Lahoreu gdje je 2.00 ljudi nosilo crvene zastave i blokiralo promet paljenjem guma.
Prosvjedi su se zbivali u Karačiju i drugim gradovima gdje su tražena udvostručenja plaća zbog znatnog porasta životnih troškova.
U Australiji su tisuće ljudi manifestirale protiv plana konzervativne vlade da ograniči ovlasti sindikata.
U Kambodži su stotine radnika odale počast sindikalnom čelniku Chea Vichea, ubijenom 2004.
U Mianmaru je vojna hunta, koju stanovništvo optužuje za teško gospodarsko stanje u zemlji, okrivila ekonomske sankcije nametnute toj državi da su uzrok rekordne nezaposlenosti.