Iako će i ovu godišnjicu, 30. travnja točno u 11 sati, obilježiti mnogobrojne svečanosti, uz nezaobilazan vatromet, Vijetnam je odlučio u nekadašnjem Sajgonu a sada Ho Chi Minhu upriličiti samo jednu vojnu paradu, poručujući narodu da rat treba pamtiti ali i okrenuti se budućnosti.
Kako bi dočarao raspoloženje suzdržanosti i pomirbe, bivši vijetnamski premijer Vo Van Kiet izrazio je želju da rat napokon nađe svoje mjesto u povijesti.
"Ne možemo više na isti način obilježavati povijesne datume... svako pretjerivanje na koncu može imati suprotan učinak. Moramo se usredotočiti na reforme, svijet je daleko odmaknuo a mi ga moramo stići", kazao je Kiet.
Također treba znati da Vijetnam pomno promišlja svoje odnose sa SAD-om te, kako ocjenjuju analitičari, vodi brigu da prevelikim trijumfalizmom ne iziritira poraženu stranu.
Američki veleposlanik u Vijetnamu Michael Marine umanjuje važnost godišnjice za odnose dviju zemalja pa će reći: "Ne mislim da je taj datum, glede naših odnosa posebice važan. Odnosi su se postupno gradili, a u posljednjih deset godina, nakon uspostave diplomatskih odnosa, doživjeli su dramatičan uzlet", kazao je Marine.
Od uglednijih svjetskih čelnika na svečanosti obilježavanja 30. godišnjice vijetnamske pobjede stiže samo kubanski prvi potpredsjednik i ministar obrane, general Raul Castro Ruz, najizgledniji kandidat za nasljednika Fidela Castra. Kuba je, iz Kinu i SSSR, bila saveznica Sjevernog Vijetnama u ratu protiv američkih okupacijskih snaga.
Vijetnamski čelnici najavljuju da u sljedećoj godini zemlju očekuju datumi koji su za njezinu budućnost znatno važniji nego datum subotnjih proslava. U tijeku su pregovori za povijesni posjet u lipnju vijetnamskog čelnika Bijeloj kući, mogući ulazak zemlje u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), te održavanje summita APEC-a u Hanoju, na kojem će sudjelovati Amerika i njezine ratne saveznice Australija i Južna Koreja.
Ožiljke rata u Vijetnamu sada sve više prekriva znakovit gospodarski rast koji godišnje u prosjeku iznosi 7,5 posto i u svijetu je odmah iza Kine. Vijetnam je najveći svjetski izvoznik instant kave, treći najveći izvoznik riže i veliki izvoznik nafte.
Sada mjesta epskih bitaka, poput Khe Sanha, prekrivaju plantaže kave; američki tenkovi koji su desetljećima kao nijemi svjedoci i podsjetnici rata nastanjivali plaže su nestali, da bi bili zamijenjeni ležaljkama obližnjih luksuznih hotela prepunih turista iz Švedske, Norveške, Danske, Finske, Japana i ostalih zemalja.
Iako američki i europski diplomati podsjećaju da Vijetnam ima još puno posla na područjima slobode izražavanja i vjerskih sloboda, činjenica je da seljaci posjeduju vlastitu zemlju a ribari svoje brodice. Kuće, kojih se ne bi posramile ni bogate europske prijestolnice, prodaju se čim se oglase iako im cijena skače i na pola milijuna dolara. Dnevni letovi za Singapur, Bankok i druge azijske destinacije su puni a najčešći putnici su sasvim prosječni Vijetnamci.
No, rat o kojem je toliko toga ispričano i snimljeno, svako malo podsjeća na užase američkih bombardiranja "letećim tvrđavama" B-52, na napalm bombe i narančasti agens. Humanitarne udruge podsjećaju na nesreće u kojima od zaostalih ratnih mina, bombi i drugog ratnog materijala ljudi svakodnevno stradavaju a najčešće su to djeca. Američki veteran koji je služio u 101. zračnoj diviziji u Vijetnamu Christos Cotsakos ostavio je na vijetnamskim poljima smrti trojicu svojih suboraca a na poprišta okrutnih stradavanja se vratio kako bi pomogao u akcijama razminiranja terena uz nekadašnju granicu između Sjevernog i Južnog Vijetnama.
Danang, Tet ofenziva, pokolj kod My Laia, opsada Khe Sanha neizbrisive su slike i pojmovi u vijetnamskoj svijesti, no uz mješavinu starog i novog gdje se dodiruju komunizam i kapitalizam, u robnoj kući u Ho Chi Minhu nije neobično pred 30. godišnjicu vijetnamskog rata vidjeti golemu reklamu: "Svi odjevni predmeti 30. travnja jeftiniji za 30 posto".