Kompozicija romana razvija se početkom 90-tih godina na dvije naizgled suprotne linije: glavni junak romana, Mađar iz Vojvodine, dobija poziv za JNA te - prema jednom razvoju događaja - uspije pobjeći u Budimpeštu, dok - prema drugom - odlazi na ratište u hrvatski grad Vukovar gdje umire.
Književnik Miljenko Jergović rekao je da roman "izvrsno održava kolektivni osjećaj jednog naraštaja, koji to svoje obilježje krije iza ozbiljne teme".
Ocijenio je kako je to tek treća knjiga koji se na odgovarajućoj estetskoj razini odnosi prema grandioznoj književnoj temi Vukovara, pored "Vukovarskog dnevnika" Alenke Mirković i zbirke pjesama "Prvi korak u tamu" Ivane Bodrožić.
Kritičarka Jadranka Pintarić povukla je više paralela s romanom Jamesa Joysa "Ulisses", čiji je moto istaknut na početku "Umrijeti kod Vukovara", te osobito naglasila njegov uspjeh u sažimanju prostora i vremena.
Autor Sándor Majoros kazao je kako je roman prije svega intelektualna pustolovina te priznao da nije (kao pripadnik jugo postrojba) išao na ratište Vukovar, jer je prije izbjegao u Budimpeštu.
Prevoditeljica Xenia Detoni rekla je da je posljednjih godina nastala velika mađarska književnost iz Vojvodine, koja se gotovo u cijelosti preselila u Mađarsku.
Sandor Majoros (Stara Moravica u Vojvodini, 1956.) od 1991. živi u Budimpešti. Radio je kao urednik u književnim časopisima i tjednicima. "Umrijeti kod Vukovara" njegova je četvrta knjiga, za koju je 2004. dobio uglednu mađarsku Državnu nagradu Joszef Atilla.