U knjizi autor istražuje kakve mogu biti posljedice slabih država za svjetski poredak i po kojim načelima se može legitimno intervenirati da se spriječi moguća šteta za međunarodnu zajednicu.
Smatra da je izgradnja države jedno od najvažnijih pitanja za svjetsku zajednicu jer su slabe države izvor mnogih teškoća u svijetu, od siromaštva i AIDS-a, do droga i terorizma.
Po njegovu mišljenju svršetak Hladnog rata ostavio je za sobom mnoštvo slabih i propalih država od Balkana do južne Azije koje su potkraj 20. stoljeća izazvale humanitarne katastrofe i teška kršenja ljudskih prava.
Smatra da je jačanje slabih država različitim oblicima izgradnje nacije najbitniji čimbenik za međunarodnu sigurnost.
Fukuyama ocjenjuje da nakon 11. rujna 2001. glavno pitanje globalne politike ne će biti kako smanjiti državnost, nego kako je ojačati. Ističe kako je slabljenje državnosti bilo trendom svjetske politike "više od jedne generacije", što je vodilo, kako dodaje, slabljenju suverenih nacija-država.
Drži da za pojedino društvo i svjetsku zajednicu odumiranje države nije uvod u utopiju, nego u katastrofu.
Fukuyamina najnovija knjiga (143 str.), koju je s engleskog jezika preveo Zvonko Tomić, sastoji se od uvoda i četiriju cjelina - Nedostajuće dimenzije državnosti, Slabe države i crna rupa državne uprave, Slabe države i međunarodna legitimnost i Manji, ali jači.
Francis Fukuyama profesor je međunarodne političke ekonomije na Školi za međunarodne napredne studije američkoga Sveučilišta Johns Hopkins. Najpoznatija knjiga mu je "Kraj povijesti i posljednji čovjek".