"Ovaj rastanak za nas bi trebao biti opredjeljenje da mu budemo učenici premda ga više ne slušamo živa. Poruke za njegova trećeg pohoda Hrvatskoj prepune su neposrednih poticaja za ljudsku i kršćansku zauzetost. One predstavljaju viziju budućnosti i pokazat ćemo svoje poštovanje prema njemu u onoj mjeri u kojoj te poruke pretvorimo u život, u program naše Crkve, čak i u program našega naroda", izjavio je.
Po njegovu mišljenju to je jedini način kako ćemo istinski čuvati uspomenu na njegov lik i osobu.
Ugledni hrvatski muzikolog akademik Ivan Supičić izjavio je da je Ivan Pavao II. po mnogo čemu bio velik čovjek pa je zato i njegov gubitak velik. Smatra da bi o njemu valjalo puno toga reći, u prvom redu da je bio promicatelj temeljnih ljudskih vrijednosti, glasnik mira i ljubavi među svim ljudima.
Sveti Otac, dodao je akademik Supičić, bio je borac za ljudska prava, osobito za potlačene i siromašne. Poticao je dijalog među svim ljudima svih svjetonazora koji poštuju osnovne ljudske vrijednosti.
"Ivan Pavao II. promicao je ne samo ekumenizam nego i međusobno poštovanje religija. Njegovim putom trebalo bi ne samo dalje ići nego ga još više produbljivati i proširivati", izjavio je akademik Supičić.
Crkveni povjesničar, dominikanac, akademik Franjo Šanjek, izjavio je da je Ivan Pavao II. nesumnjivo jedan od najvećih papa zadnjih stoljeća i velikan 20. stoljeća.
"Bio je velik teolog, jedan od sudionika dijaloga Crkve sa suvremenim svijetom, koji nije prestajao propovijedati univerzalno bratstvo među ljudima i zbližavanje konkretnih naroda i kultura", izjavio je.
Šanjek napominje kako je svoje suvremenike podsjećao na ljubav prema bliženjemu koja proizlazi iz ljubavi Božje.
"Za razliku od medijskih zvijezda, papa Vojtyla znao je komunicirati s ljudima govorom vjere, obraćao im se izravno s puno osjećaja, onako kao što govori brat s bratom. Njegova su obzorja bila obasjana kršćanskom vizijom povijesti", ustvrdio je Šanjek.
Kako kaže, utjelovljujući vizionarsku smionost, Sveti Otac zadivio je svijet prije svega kao tribun siromašnih, obespravljenih, prognanih, lišenih slobode i svojih stoljetnih ognjišta.
"Nije prestajao pozivati ljude da se ne boje, mlade da se ne boje budućnosti. Isticao je često poznatu rečenicu: 'Otvorite vrata Kristu, njegovoj spasiteljskoj moći!'", podsjetio je, dodavši kako je otvarao granice država, gospodarskih i političkih sustava i neizmjerna područja kulture.
"Naš je narod u najtežim trenutcima znao ohrabriti tražeći da sačuvamo ljudsko i kršćansko dostojanstvo, uvjeravajući nas da je on blizu našim zakonitim težnjama i tražeći da međunarodna zajednica prizna naše pravo na samoodređenje. To su on i Sveta Stolica učinili 20. prosinca 1991. najavivši priznanje hrvatske suverenosti i samostalnosti, što su i ostvarili 13. siječnja 1992., želeći plemenitoj zemlji Hrvatskoj svjetliju budućnost", izjavio je akademik Šanjek.