"Slovenci su se izvukli iz Miloševićeva škripca bez trauma, te se uhvatili ekonomske tranzicije, dok je Hrvatska nakon 1991. doživjela novu tešku tragediju u svojoj ionako tragičnoj povijesti. Hrvati su morali braniti granice od agresivnog protivnika koji nije birao sredstva, pa nije čudno što su u obrani napravili i mnogo pogrešaka", napominje Pirjevec koji i današnji odnos Hrvatske i Europe vidi kroz povijesnu optiku.
"Hrvati su stoljećima bili pod udarom i dominacijom Madžara, Nijemaca, Turaka, Mlečana, Talijana i Srba. To je kod njih proizvelo naglašeni nacionalizam, što ih zna odvesti u krajnosti. Rezultat je uvijek isti: Europa ih ne razumije i, naprotiv, uvijek je spremna osuditi njihovu obranu. To kao posljedicu izaziva seriju optužaba i protuoptužaba, što opet nikako ne koristi Hrvatima u naporima da se što prije uključe u Europsku uniju", primjećuje Pirjevec.
Slovensko-talijanski povjesničar napominje da je Gotovina imao važnu ulogu u oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske 1995. godine i da je operacija "kojoj su kumovali Amerikanci i njihove tajne službe" radi izoliranja Karadžićevih Srba u BiH odlično uspjela, no da je dovela "do bjekstva 200.000 kninskih Srba i masakra nekoliko tisuća starih i naivnih ljudi koji su vjerovali Tuđmanovim pozivima da ostanu jer im se ništa neće dogoditi".
"Koliko je za taj zločin odgovoran Gotovina meni nije jasno, ali je jasno da ga Carla del Ponte s ovlastima UN-a poziva pred Haški sud. Bivši francusku legionar već se godinama skriva, dok se hrvatska vlada mora u Bruxellesu braniti da ne zna što je s Gotovinom. Hrvati su u teškoj dilemi jer moraju birati između europskih pravnih vrijednosti i standarda, te Gotovine kojega velika većina smatra herojem. Očito je da takvo stajalište nikamo ne vodi i stvara probleme hrvatskoj vladi makar je uzrokovano ratnim traumama iz zadnjih godina. Vlada je u teškoj dilemi jer s jedne strane mora računati na takvo javno mišljenje, a s druge paziti da se Hrvatska previše ne udalji od Europe. Idućih će mjeseci Hrvatska trebati pomoć da se izvuče iz neprilike u kojoj se nalazi. Slovenija bi radila u svoju korist ako će joj u tome pomagati", završava Pirjevec koji dodaje i da se tijekom boravka u Zagrebu "zbog jezične i etničke bliskosti, a osobito ritma velikog grada" vrlo dobro osjećao iako je s druge strane bio i nostalgično tužan.
"Iako je Miroslav Krleža rekao da je Sutla šira od oceana, želeći naglasiti razlike u mentalitetu, te unatoč dodatnim razlikama koje su stvorene posljednjih godina, istina je da se slovenski intelektualac u Zagrebu može osjećati kao da je kod kuće", ocjenjuje Pirjevec.