"Ne želim da me se poštuje kao živu ikonu i da me hvale iz političkih razloga, kako govori moj kolumnist (Miljenko Jergović)", izjavio je Slobodan Novak, dodavši kako je to njegov prvi nastup u prigodi predstavljanja vlastita djela.
Novak je izrazio nezadovoljstvo što pojedini pisci "ratuju zbog nepoćudnih u književnosti umjesto da se bore za njezine estetske vrijednosti". Na aluzije svoga kolumnista da je malo napisao, Novak ističe kako pisanje, srećom, nije normirano i kako nikada nije jurio za nagradama i priznanjima te smatra da pisac, ako je napisao barem jedno dobro djelo, zauvijek ostaje piscem.
Povjesničar književnosti Krešimir Nemec ocijenio je roman "Pristajanje" prvorazrednim iznenađenjem u književnosti i pozitivnim šokom jer je izišao kad se već mislilo da je Slobodan Novak nakon "Izvanbrodskog dnevnika" tiskana još davne 1977. odustao od pisanja romana i podvukao crtu ispod svoga nevelika proznog opusa.
Radnja "Pristajanja" zbiva se na početku 90-ih, kad se, kaže Nemec, već u zraku osjeća miris baruta i slutnja okršaja s kojima će u ove prostore doći velike promjene. Jedan od glavnih likova, Mali, sada je osamdesetgodišnjak, a duge dane provodi u razgovorima s umirovljenim pukovnikom JNA. Ti razgovori, koji povremeno prerastaju u prave dijaloške dvoboje, navodi Nemec, otkrivaju ponore u ideološkim koncepcijama i svjetonazorima, ali što se više približavamo kraju romana, starci sve više postaju sugovornici i supatnici u otočnoj samoći.
Roman o biološkoj regresiji, samoći, rezignaciji i potpunoj deziluziji, "Pristajanje" je, kaže Nemec, ravnodušno prihvaćanje nečega bez stajališta i otpora. Navevši kako roman završava ulaskom okupatorskoga desantnog broda (u Rabsku luku) i ravnodušnom pomirenošću pripovjedača, Nemec dodaje kako se time jedan svijet ruši, a autor je suviše star da išta promijeni.
Nemec ističe da kvantiteta u književnosti ne mora prerasti u kvalitetu, da je Novak pisao malo, ali dobro te da nije autor sabranih, nego izabranih djela.