Rođen 1913., Kenzo Tange je međunarodno priznanje prvi put stekao 1946. godine rješenjem za obnovu Hirošime, razorene prvom atomskom bombom. Osmislio je i Memorijalni Park mira i Centar mira u Hirošimi na mjestu gdje je bačena atomska bomba 6. kolovoza 1945.
Tange se uspješno nosio i s obnovom još jednog područja nakon kataklizme, a riječ je o glavnome gradu Makedonije gdje je 1965. osvojio prvu nagradu na međunarodnom natječaju za obnovu Skoplja, dvije godine ranije pogođenog katastrofalnim potresom.
Bio je to njegov prvi projekt na Zapadu kojim je uspješno sintetizirao tradiciju i postavke moderne arhitekture.
I četrdeset godina poslije, Tangeova koncepcija središta grada Skoplja još uvijek sjajno funkcionira unatoč političkim promjenama, gospodarskim promjenama i kulturnoj evoluciji, smatra profesor ahirtekture Goerge Kunihiro. Tange je u Skoplju projektirao i glavni željeznički kolodvor 1969.
Slavni arhitekt bio je također i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Duh svoje domovine, države koja se strelovitom brzinom razvija, Tange je otjelovio u svome stadionu za Olimpijske igre u Tokiju 1964., djelu koje se često spominje kao jedna od najljepših struktura 20. stoljeća.
Tange je diplomirao je na tokijskom sveučilištu 1938., gdje je desetljećima bio profesor ali je gostovao i na brojnim uglednim američkim sveučilištima. Nagradu Pritzker dobio je 1987. godine.
"Odlučio sam se za arhitekturu vidjevši Le Crobusierove dizajne u japanskom časopisu 30-ih godina", a osim tog švicarskog arhitekta kao umjetnički uzor isticao je velikog renesansnog majstora Michelangela, ali i njemačko-američkog dizajnera 20. stoljeća Waltera Gropiusa.
Tangeov je stil bio cijenjen u cijelome svijetu zbog elegancije i vješte kombinacije načela japanske estetike s estetikom zapadne civilizacije.