Nemec će s urednicom Nives Tomašević i autorom 24. ožujka navečer u Društvu hrvatskih književnika predstaviti "Pristajanje", koje je objavljeno u početku ožujka u Nakladi "Ljevak" gotovo tri desetljeća nakon Novakova posljednjeg romana.
Slobodan Novak u međuvremenu je objavio "Digresije" (2001.) i "Protimbe" (2004.), u kojima analizira hrvatski kulturni i politički život protekle polovice stoljeća.
Novoobjavljeni roman "Pristajanje" Nemec je ocijenio prvorazrednim iznenađenjem i pozitivnim šokom jer je izišao kada se već mislilo da je Slobodan Novak nakon "Izvanbrodskog dnevnika", tiskanog još davne 1977., odustao od daljnjeg pisanja romana i podvukao crtu ispod svoga nevelikog proznog opusa,
"Klasik se vratio na 'mjesto zločina' i nastavio tamo gdje je (davno) stao. U nekom smislu to je nastavak Mirisa", kaže Nemec, navodeći kako je Madona, doduše, već odavno pokopana, ali ostao je Mali sa svojom razornom ironijom, ostao je otok kao utočište i purgatorij, a ostala je i ona ista inzularna atmosfera koja pojačava osjećaj izolacije, nemira i tjeskobe.
Radnja romana "Pristajanje", kako navodi Nemec, zbiva se na samom početku turbulentnih devedesetih, kada se već u zraku osjeća miris baruta i slutnja okršaja s kojima će u ove prostore doći velike promjene.
"Mali je sada osamdesetogodišnjak, a duge dane provodi u razgovorima s umirovljenim pukovnikom JNA. Ti razgovori, koji povremeno prerastaju u prave dijaloške dvoboje, otkrivaju ponore u ideološkim koncepcijama i svjetonazorima, ali što se više približavamo kraju romana, starci sve više postaju sugovornici i supatnici u otočkoj samoći. Ovo je roman o biološkoj regresiji, o samoći, rezignaciji, potpunoj deziluziji. Od različitih semantičkih implikacija riječi 'pristajanje' koje navode rječnici, ovdje najviše odgovara ona s pesimističkim prizvukom: pristajanje je ovdje rezignirano prihvaćanje nečega bez stava i otpora", objašnjava Nemec, navodeći kako roman završava ulaskom okupatorskog desantnog broda u (rapsku) luku i rezigniranom pomirenošću pripovjedača - jedan se svijet ruši, a on je suviše star da bilo što promijeni i da u bilo čemu sudjeluje.
Nemec ističe da kvaliteta u književnosti ne mora prerasti u kvalitetu te da je Novak pisao malo, ali dobro.
"On nije pisao sabrana, on je pisao izabrana djela. Tako je i 'Pristajanje' nastalo kao rezultat dugo akumulirane životne i estetske energije i sigurno će imati važno mjesto i u Novakovu opusu i u našoj suvremenoj književnosti", ističe Nemec.