Povjereništva dvaju sindikata održala su danas prvu zajedničku sjednicu nakon velikoga radničkog prosvjeda na sisačkom Novom mostu 21. i 22. studenoga 2002., najavivši da će "do pokretanja proizvodnje u Valjaonici sindikati surađivati zbog opstanka poduzeća i očuvanja radnih mjesta".
Željezarini sindikati zatražili su "da Vlada donese odluku o izdavanju državnog jamstva za obrtni kapital, plaće i ulaganja u Valjaonicu cijevi". Somić je u ime obaju sindikata istaknuo da "sindikate nije briga kako će Vlada riješiti pitanje rada crne metalurgije, hoće li donijeti odluku o spajanju željezara u Sisku i Splitu i osnivanju holdinga 'Cro steel' ili o nekom drugom organizacijskom obliku poslovanja sisačke Valjaonice, jer to nije sindikalni posao i briga".
"Dali smo Vladi rok do 15. ožujka da odluči o sudbini Valjaonice i radnika, no taj rok nije poštovan i zahtijevamo da Vlada što prije donese odluke potrebne za početak proizvodnje i rad zaposlenika", rekao je Somić. Podsjetio je da je 15. ožujka isplaćena zadnja od šest minimalnih plaća iz bankovnog jamstva ruskog "Mečelja" te da Vlada do 15. travnja radnicima treba osigurati i plaće za ožujak.
"Želimo da počne proizvodnja i rad kako bismo zaradili pune, a ne minimalne plaće, koje smo dobivali proteklih šest mjeseci", rekao je Somić. Napomenuo je da su "željezarci nakon odlaska 'Mečelja' spali na prosjački štap", da im se "život sveo na golo preživljavanje", da su "više gladni nego siti", te da "zbog neizdržive socijalne situacije više ne mogu dopustiti odgodu odluke o sudbini Valjaonice i njihovih radnih mjesta".