Ovo Albinijevo djelo nastalo je u Beču 1906., a praizvedeno je u Zagrebu 1907. godine. S uspjehom je igrano i na američkim pozornicama, gdje je samo na Broadwayu izvedeno 400 puta. Riječ je trećem uprizorenju ove Albinijeve operete u povijesti osječkoga kazališta, koja je prvi puta izvedena 1909., a posljednji put 1917. godine.
Redatelj Štefančić napomenuo je kako je riječ o djelu raskošne kazališne prošlosti, koje se odlikuje bogatstvom glazbenih tema, briljantnom orkestracijom i dramaturškim razlikama, te da se, po nekim naznakama, o toj opereti može govoriti kao preteči mjuzikla. Ocijenio je kako se u predstavi nastojalo potencirati njezin vodviljski karakter, ali i istodobno maksimalno studiozno odraditi glazbeni segment.
U predstavi su, uz članove orkestra i baleta osječkog HNK-a, pored ostalih, nastupili Miljenko Đuran, Vlaho Ljutić, Ljiljana Čokljat, Vesna Baljak i Sanja Toth-Špišić.
Predstavom je dirigirao Peter Oschanitzky, scenografkinja je Ljerka Hribar, kostimografikju je izradila Barabara Bourek, a koreografiju Sonja Kastl.