Rečeno je to na radionici Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj tema kojega je bila izrada plana gospodarenja otpadom.
Iako je izrada tog plana propisana na temelju Zakona o otpadu za sve gospodarske subjekte koji proizvode godišnje više od 150 tona neopasnog otpada i/ili više od 200 kilograma opasnog otpada, u nas ne postoji na jednom mjestu vođena statistika o količini i vrstama industrijskog otpada, istaknuto je u raspravi.
Nije jasno, istaknuli su sudionici u raspravi, za koje se točno svrhe prikupljaju podaci o otpadu, niti je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, ustrojilo sustav prikupljanja iz kojega bi se moglo točno vidjeti kolika je produkcija otpada od strane gospodarstva.
Bez takve evidencije nemoguće je planirati mjere za smanjivanje pojedinih vrsta otpada, njihovo zbrinjavanje ili daljnju upotrebu, kaže Dubravka Bačun iz Ericssona Nikole Tesle. Također, kako je rekla, nepostojanje jedinstvene i razvidne evidencije o otpadu stvarat će poteškoće u pregovorima o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji, jer briselski činovnici neće moći na jednom mjestu naći podatke o količini i vrstama industrijskog otpada.
Uređen sustav prikupljanja podataka o otpadu uz to je i preduvjet njegove informatizacije, rečeno je na skupu. Nakon što se jasno odrede tijek podataka i njihova namjena, informatizacija je sljedeći važan korak koji bi donio mogućnost raspolaganja podacima i planiranja akcija, istaknuto je u raspravi.
Sudionici u raspravi istaknuli su i problem nedorečenosti i terminološke maglovitosti obrazaca za izradu plana gospodarenja otpadom, pa su se čuli prijedlozi o razvrstavanju otpada po Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti.